Premier liga osvajači - Svi osvajači engleske Premier lige

Osvajači engleske Premier lige od nastanka natjecanja 20. veljače 1992. ukupno broje samo 7 od 49 klubova, koliko ih je igralo do sada. To su Manchester United (13 titula), Manchester City (8 titula), Chelsea (5 titula), Arsenal (3 titule), Liverpool (2 titule), a po jednu titulu osvojili su Blackburn Rovers i Leicester City.

U Premier ligi, najelitnijem nivou profesionalnog nogometa u Engleskoj, svake sezone natječu 20 najboljih klubova za naslov prvaka države. Sezona traje od kolovoza do svibnja, a svaki klub odigra ukupno 38 utakmica. Premier liga je službeno formirana nakon što su se neki klubovi odlučili za odvajanje od tadašnje Prve divizije, koja je od 1888. predstavljala najviši rang engleskog nogometa.

Danas, Premier liga važi za jedno od najpopularnijih i najgledanijih sportskih natjecanja u svijetu. Zanimljivo je da, zaključno sa sezonom 2024/25, nijedan engleski trener nije osvojio titulu u ovom natjecanju. Zanimljivo je i da mnogi engleski nogometni klubovi s najviše titula nisu osvajali Premijer ligu (pod ovim nazivom). 

Za premijerligaše igrali su i neki najbolji bivši igrači Dinamo Zagreba, dok su najbolji bivši igrači Hajduka iz Splita kroz povijest slabo igrali u Engleskoj (jedino je Stipe Pletikosa nastupao za Totenhem). I u TOP 5 najboljih štopera u nogometu kroz povijest dvojica su godinama uspješno igrala za svoje timove u elitnom rangu.

Prije nego što detaljno pogledamo timove koji su podizali pehar u Premijer ligi, pogledajte nogometne kvote i kvote na Premijer ligu na Formula online kladionici. Tu je i klađenje uživo ako znate kako funkcionira live klađenje, a svaka od ovih opcija potencijalno vam može donijeti lijepe dobitke, pogotovu ako dobro znate klađenje na golove funkcioniše.

#1. Manchester United (13 titula)

Osvajači Premier lige sa najvećim brojem titula dolaze iz Manchesteru. U pitanju je United. Od osnivanja Premier lige, to je najuspješniji klub u povijesti ovog natjecanja sa čak 13 titula. Sve titule osvojili su pod vođstvom legendarnog menadžera Alexa Fergusona, čija era predstavlja najblistavije razdoblje u povijesti kluba.

Početak dominacije (1992/93, 1993/94, 1995/96, 1996/97)

United je osvojio prvu titulu u Premier ligi već u prvoj sezoni njenog postojanja 1992/93, čime je prekinuta 26 godina duga pauza bez titule prvaka Engleske. Ključni igrači u toj povijesnoj sezoni bili su Eric Cantona, Mark Hughes, Paul Ince i mladi Ryan Giggs. Cantona je stigao iz Leedsa i bio je katalizator Unitedove igre, dok je Fergusonova ekipa završila ispred Aston Ville.

U sljedećoj sezoni (1993/94), liga je odbranjena uz pomoć Cantone, Giggs-a i kapitena Stevea Brucea. Tadašnji najveći rival bio je Blackburn Rovers, ali je United uspio da slavi sa osam bodova prednosti. Iste godine osvojili su i FA kup, ostvarivši povijesnu duplu krunu.

Nakon što je titula otišla Blackburnu u sezoni 1994/95 (o čemu će biti više riječi na kraju ove teme), United je uzvratio naredne sezone osvajanjem titule (1995/96). Ova sezona ostala je poznata po čuvenoj rečenici Alana Hansena: „Ne možeš osvojiti ništa sa djecom“, jer je Ferguson promoviranjem mladih igrača (Beckham, Scholes, Neville braća, Butt) iznenadio nogometnu javnost. Upravo su ti mladi igrači, zajedno sa Cantonom, predvodili tim do nove duple krune.

Sezonu kasnije (1996/97), United je titulu osigurao pred Arsenalom i Newcastleom. Cantona se povukao na kraju te sezone, ali je ostao ikona kluba zauvijek.

Čuvena sezona – trostruka kruna (1998/99)

Čuvena 1998/99. smatra se najboljom sezonom u povijesti kluba. Manchester United postao je prvi engleski klub koji je osvojio čuvenu Trostruku krunu – Premier ligu, FA kup i Ligu prvaka. Ekipa su činili Dwight Yorke, Andy Cole, David Beckham, Ryan Giggs, Paul Scholes, Roy Keane dok se Peter Schmeichel pridružio Sportingu na kraju sezone, ali je sve vrijeme bio na golu do tada. Gary Pallister i Brian McClair su već otišli iz kluba prije početka sezone, a njihova mjesta zauzeli su Dwight Yorke i Jaap Stam.

“Crveni vragovi” su igrali spektakularan nogomet. Najveći rival u ligi bio je Arsenal, kojeg su savladali sa samo jednim bodom razlike.

Osvojena trostruka kruna smatra se vrhuncem karijere i najvećim uspjehom legendarnog menadžera Alexa Fergusona, prema mišljenju navijača, novinara i sportskih stručnjaka. U znak priznanja za ovaj povijesni uspjeh, Ferguson je u studenom 1999. dobio titulu viteza, kao i počasnu nagradu – slobodu rodnog grada Glasgowa.

David Beckham, jedan od ključnih igrača u toj sezoni, bio je najbolji klupski nogometaš za sezonu 1998/99 prema UEFA, dok je u izborima za  Zlatnu loptu (iza Rivalda) i FIFA najboljeg nogometaša svijeta 1999. godine.

Titule početkom novog milenijuma (1999/00, 2000/01, 2002/03)

Dominacija Uniteda nastavljena je početkom 2000-ih. Sezonu 1999/00 završili su s rekordnih 91 bodom, čak 18 više od Arsenala, predvođeni tandemom Yorke-Cole i veznjacima Giggsom i Beckhamom.

U sezoni 2000/01, United je ponovo osvojio titulu s uvjerljivom prednošću od 10 bodova. U tom periodu pojavio se i Ruud van Nistelrooy, koji je brzo postao jedan od najefikasnijih strijelaca lige.

Nakon što je Arsenal osvojio titulu 2001/02, United je vratio titulu u sezoni 2002/03, predvođen Van Nistelrooyem (25 golova) i iskusnim Giggsom i Scholesom. Arsenal je ponovo bio glavni rival, ali je United ipak slavio s pet bodova razlike.

Novi procvat i rivalstvo s Chelseaem (2006/07, 2007/08, 2008/09)

Nakon kratkog razdoblja dominacije Chelsea (2005, 2006), Fergusonova ekipa uzvratila je osvajanjem titule 2006/07. Ključni igrači tada su bili Cristiano Ronaldo, Wayne Rooney i iskusni Giggs i Scholes, a United je prestigao Mourinhoov Chelsea.

I 2007/08. ostaje u sjećanju kao jedna od najblistavijih. Ronaldo je bio nezaustavljiv, postigavši čak 31 gol u ligi, a ekipa je osvojila i Ligu prvaka u dramatičnom finalu protiv Chelsea.

United je ponovo bio prvak u sezoni 2008/09, kada su Fergusonovi igrači prestigli Liverpool. Ključni igrači bili su ponovo Ronaldo, Rooney i obrambeni dvojac Rio Ferdinand i Nemanja Vidić, koji su činili najbolji defanzivni tandem u ligi.

Posljednje Fergusonove titule (2010/11, 2012/13)

U sezoni 2010/11, Manchester United osvojio je svoju 19. titulu prvaka Engleske (12. u Premier ligi), prestigavši tako Liverpool po ukupnom broju osvojenih titula. Wayne Rooney i novopridošli Javier Hernández bili su ključni igrači u pohodu na titulu, dok su najveći rivali bili Chelsea i Arsenal.

Ferguson se oprostio od klupe Manchester Uniteda 2012/13 osvajanjem svoje 13. i posljednje titule. Ekipa je bila pojačana Robinom van Persijem iz Arsenala, koji je bio najbolji strijelac lige s 26 golova. United je titulu osvojio s 11 bodova prednosti ispred gradskog rivala Manchester Cityja.

Nakon povlačenja Alexa Fergusona 2013., Manchester United je prestao biti ono što je bio. Više nije osvajao Premier ligu. Mijenjali su se treneri (Moyes, Van Gaal, Mourinho, Solskjaer, Rangnick, Ten Hag, Amorim), ali nijedan nije uspio da povrati ni djelić slave iz Fergusonove ere.

Tokom svih ovih sezona Premier lige u kojima je United dominirao, najveći rivali bili su Arsenal, Chelsea, Liverpool i Manchester City. Rivalstvo s Arsenalom bilo je posebno izraženo krajem 90-ih i početkom 2000-ih, dok je Chelsea bio glavni rival u drugoj polovici prve decenije 21. stoljeća.

#2. Manchester City (8 titula)

Drugi na listi osvajača Premijer lige jeste Mančester Siti. “Građani” su 8 puta dizali pehar namijenjen pobjedniku najjačeg ranga engleskog klupskog fudbala. Prvi put to su učinili 2011/12.

Sezona 2011/12 – Drama u posljednjim sekundama

I 2011/12. ostala je zauvijek urezana u povijest Premier lige zbog jednog od najdramatičnijih završetaka. Trener Roberto Mancini predvodio je ekipu Cityja do prve titule nakon 44 godine. Glavne zvijezde tima bili su Sergio Agüero, David Silva, Yaya Touré, Vincent Kompany i golman Joe Hart.

Najveći rival bio je gradski protivnik Manchester United, s kojim su u posljednjem kolu imali identičan broj bodova. U utakmici protiv Queens Park Rangersa, City je do 91. minute gubio 2:1. Ipak, Edin Džeko izjednačuje, a zatim, u posljednjim sekundama nadoknade, Agüero postiže legendarni gol za konačnih 3:2. Ovaj trenutak zauvijek je obilježio povijest kluba, a Agüero je postao junak Cityjeve moderne ere.

Sezona 2013/14 – Šampioni pod Pelegrinijem

U sezoni 2013/14 ekipu je vodio čileanski stručnjak Manuel Pellegrini. City je igrao atraktivan, napadački nogomet, a ključni igrači bili su ponovo Agüero i Yaya Touré, koji je imao svoju najbolju sezonu u karijeri s čak 20 ligaških golova. Ekipa je dodatno bila pojačana Fernandinhom i Álvarom Negredom.

City je te godine završio prvi s 86 bodova, dva boda ispred Liverpoola. Ključni mečevi bili su pobjede protiv Evertona i Aston Ville u finišu prvenstva, čime su pretekli Liverpool koji je napravio ključan kiks protiv Chelsea (čuveni „klizeći“ start Stevena Gerrarda).

Sezona 2017/18 – Dominacija od 100 bodova

Također, 2017/18. ostaje zapamćena kao povijesna u Premier ligi. Pep Guardiola, koji je preuzeo ekipu godinu ranije, uveo je City u novi, dominantan stil igre. Ključni igrači ove sezone bili su Kevin De Bruyne, Raheem Sterling, Leroy Sané, Agüero i David Silva, dok je Ederson bio sjajan na golu.

City je sezonu završio s rekordnih 100 bodova – prvi tim u povijesti Premier lige kojem je to uspjelo. Među najvažnijim trenucima bili su pobjeda protiv Manchester Uniteda (2:1) na Old Traffordu, zatim i uvjerljiva pobjeda od 5:0 protiv Liverpoola, što je dokazalo njihovu apsolutnu superiornost.

Sezona 2018/19 – Nezaboravna trka sa Liverpulom

I 2018/19. liga je bila napeta. Guardiola je ponovo vodio ekipu, a ključnu ulogu odigrali su Sterling, Agüero, Bernardo Silva, kao i fenomenalni defanzivac Aymeric Laporte.

City i Liverpool su vodili nevjerojatnu borbu do samog kraja. Manchester City je osvojio titulu s 98 bodova, samo jedan više od Liverpoola, koji je završio s rekordnih 97 bodova kao drugoplasirani tim. Jedan od presudnih mečeva bio je susret dva rivala na Etihadu početkom siječnja 2019, kada je City pobijedio 2:1, a John Stones u posljednjem trenutku spriječio loptu da pređe gol-liniju za samo 11 milimetara.

Sezona 2020/21 – Povratak na vrh

Nakon što je Liverpool prekinuo njihovu dominaciju u prethodnoj sezoni, City je u sezoni 2020/21 vratio tron. I dalje pod vođstvom Pepa Guardiole, tim je pojačan Rubenom Diasom, koji je postao stup obrane, a briljirali su i İlkay Gündoğan, Phil Foden, Riyad Mahrez i Kevin De Bruyne.

Nakon slabog početka, ekipa je napravila niz od 15 uzastopnih pobjeda u ligi. Ključni period bio je između prosinca i veljače kada su pretekli rivale, posebno United i Liverpool, završivši s 86 bodova, 12 bodova ispred Uniteda.

Sezona 2021/22 – Drama do posljednjeg kola

U sezoni 2021/22, Guardiola i njegova ekipa ponovo su se našli u dramatičnoj trci za titulu s Liverpoolom. Najvažniji igrači Cityja ove sezone bili su Kevin De Bruyne, Jack Grealish, Sterling i ponovo Ruben Dias, dok je Rodri dominirao u sredini terena.

Kao i 2012., titula se odlučivala u posljednjem kolu. City je protiv Aston Ville do 76. minute gubio 2:0, ali su zatim, u dramatičnom preokretu, Gündoğan (2 gola) i Rodri preokrenuli rezultat za konačnih 3:2, donoseći još jednu titulu. Završili su s 93 boda, samo jednim ispred Liverpoola.

Sezona 2022/23 – Povijesna europska trostruka kruna

U sezoni 2022/23, Manchester City nije samo osvojio Premier ligu, već je postigao nešto što je ranije uspijevalo samo njihovim gradskim rivalima – europsku trostruku krunu (Liga, FA kup i Liga prvaka). Ključni igrači bili su novi golgeter Erling Haaland (52 gola u svim natjecanjima), Kevin De Bruyne, İlkay Gündoğan, Rodri i Bernardo Silva.

City je ligu osvojio s 89 bodova, 5 više od Arsenala, koji je dugo bio lider. Ključni period bio je proljeće 2023. kada su ostvarili pobjede protiv direktnih rivala, posebno Arsenala u travnju. Sezona je krunisana osvajanjem Lige prvaka protiv Intera, čime je Guardiola potvrdio svoj status jednog od najvećih menadžera današnjice.
Sve ove titule od 2012. označavaju zlatnu eru Manchester Cityja, period kada je tim prerastao u dominantnu silu engleskog nogometa.

Sezona 2023/24 – Povijesna četvrta titula zaredom

Sezona 2023/24 zauvijek će ostati upamćena u povijesti Premier lige kao godina kada je Manchester City postao prvi klub u Engleskoj kojem je uspjelo osvojiti četiri uzastopne šampionske titule. U kolovozu, na početku sezone, defanzivnu liniju pojačao je i Joško Gvardiol, koji je posredstvom agenta Andyja Bare stigao u City. Pod vodstvom Pepa Guardiole, ekipa je još jednom pokazala svoju snagu i istrajnost, nadigravši Arsenal u uzbudljivoj trci do samog kraja prvenstva.

Cijele sezone vodila se neizvjesna borba na tablici između Cityja i Arsenala, a Građani su u posljednje kolo ušli s dva boda prednosti. Posljednji izazov bio je West Ham na domaćem Etihadu. City je pobijedio 3:1 i osigurao da trofej ostane u klupskim vitrinama.

Junak tog meča bio je fantastični Phil Foden, koji je već u drugoj minuti otvorio rezultat sjajnim pogotkom. Nedugo zatim, u 18. minuti, Foden je još jednom pokazao zašto je te sezone bio najbolji igrač Premier lige, rutinski koristeći asistenciju Jérémija Doku za vođstvo od 2:0.

City je dominirao u prvom poluvremenu, gotovo da nije dozvolio gostima da pređu centar, stvorivši veliki broj prilika. Erling Haaland je bio nespretan u nekoliko situacija, uključujući nevjerojatan promašaj na prazan gol. Međutim, ta dominacija nije iskorištena do kraja, što je iskoristio West Ham, smanjivši rezultat u finišu prvog dijela spektakularnim makazicama Mohameda Kudusa.

Ipak, dileme oko šampiona brzo su riješene u drugom poluvremenu. Ponovo je ključnu ulogu odigrao Foden, ovaj put kao asistent. On je u 59. minuti odložio loptu Rodriju, a ovaj je preciznim udarcem po zemlji povećao na 3:1 i pokrenuo slavlje na tribinama.

Do kraja meča, Manchester City rutinski je priveo utakmicu kraju, uz potpunu kontrolu igre, posjed lopte veći od 75% i rekordnih 28 šuteva ka golu gostiju iz Londona. Sudijski zvižduk označio je početak velikog slavlja, budući da je ekipa Pepa Guardiole upravo ispisala novu stranicu u nogometnoj povijesti Engleske.

#3. Chelsea (5 titula)

Chelsea je tijekom 90-ih bio stabilan premijerligaš, ali tim sa Stamford Bridgea nikako nije uspijevao da se umiješa u ozbiljniju borbu za titulu. Sve se promijenilo dolaskom ruskog milijardera Romana Abramoviča, koji je u lipnju 2003. preuzeo vlasništvo nad klubom i potpuno transformirao njegovu budućnost.

Abramovič je uložio ogromne sume novca u dovođenje vrhunskih igrača i angažiranje najboljih europskih trenera, što je u kratkom roku rezultiralo velikim uspjehom. Upravo zahvaljujući njegovim ulaganjima, Chelsea je ubrzo postao redovit kandidat za šampionske titule i krenuo u osvajanje pehara Premier lige.

Sezona 2004/05 – Dominacija pod Mourinhom

Prvu titulu u eri Premier lige Chelsea je osvojio u sezoni 2004/05, pod vodstvom legendarnog portugalskog trenera Joséa Mourinha. Bila je to sezona kada su "Plavci" suvereno dominirali i prvi put poslije 50 godina stigli do titule šampiona Engleske. Mourinhoov dolazak bio je revolucionaran – donio je čvrstu defanzivu i taktičku perfekciju.

Ključni igrači te sezone bili su Frank Lampard, koji je proglašen najboljim nogometašem lige, te sjajni Petr Čech, John Terry, Didier Drogba i Arjen Robben. Chelsea je oborio rekord Premier lige po broju osvojenih bodova (95) i primio samo 15 golova tijekom čitave sezone – rekord koji do danas nitko nije nadmašio.

Najveći rival u toj sezoni bio je Arsenal, ali nisu mogli pratiti nevjerojatni tempo Mourinhoove ekipe, koja je titulu osigurala nekoliko kola prije kraja. Najzanimljiviji trenutak sezone dogodio se upravo protiv Arsenala na "Highburyju", kada je Drogba postigao odlučujući gol za pobjedu 2:0, praktično eliminirajući glavnog konkurenta iz trke.

Sezona 2005/06 – Obrana trona

U sezoni 2005/06 Chelsea je obranio titulu i pokazao da nije slučajno osvojio prethodnu sezonu. Ponovno s Joséom Mourinhom na klupi, tim sa Stamford Bridgea završio je ligu s 91 bodom, ispred Manchester Uniteda.

Ekipa je zadržala svoj čvrsti defanzivni bedem, na čelu s Terryjem i Carvalho, uz golmana Čeha, dok je u napadu Drogba bio nezaustavljiv. Lampard je bio ključan i te godine, s 16 postignutih golova.

Posebno upečatljiv bio je duel s Manchester Unitedom, kada je Chelsea pobjedom 3:0 na svom terenu potvrdio dominaciju i praktički riješio pitanje titule. Ta sezona ostala je upamćena i po sjajnom golu Joea Cola protiv Uniteda, nakon driblinga između dvojice protivničkih igrača.

Sezona 2009/10 – Ancelottijeva rekordna sezona

Carlo Ancelotti preuzeo je Chelsea 2009. i odmah u prvoj sezoni donio dugo čekanu treću titulu Premier lige. Bila je to sezona koja će ostati zapamćena po rekordnom broju od 103 postignuta gola, čime su "Plavci" postali prvi klub od 1963. s više od 100 golova u jednoj sezoni engleskog prvenstva.

Glavne zvijezde tima bili su Drogba, koji je bio najbolji strijelac lige s 29 golova, Lampard, Florent Malouda i Nicolas Anelka. Chelsea je titulu osvojio u posljednjem kolu demoliravši Wigan s čak 8:0, što je bila najveća pobjeda kluba u Premier ligi.

Najveći rival bio im je Manchester United, koji je završio sezonu samo bod iza Chelsea. Upravo je ključni trenutak bila pobjeda od 2:1 na Old Traffordu, gdje su golove za londonski tim postigli Joe Cole i Drogba, što im je otvorilo put ka osvajanju prvenstva.

Sezona 2014/15 – Mourinhoov povratak i nova titula

Drugi mandat Joséa Mourinha na Stamford Bridgeu bio je obilježen novom titulom Premier lige u sezoni 2014/15. Portugalac je ponovo izgradio kompaktnu ekipu, koja je čitavu sezonu odigrala uvjerljivo i bez većih padova.

Ključne figure bili su Eden Hazard, koji je proglašen za igrača godine, uz sjajnog Diega Costu u napadu i tandem Terry-Kahill u obrani. Nemanja Matić bio je motor sredine terena, a Courtois odličan među stativama.

Najveći konkurent te sezone bio je Manchester City, ali Chelsea je rano napravio bodovnu razliku i rutinski održavao prednost. Jedan od najvažnijih trenutaka bio je meč protiv Uniteda na Stamford Bridgeu, kada je Hazard postigao jedini gol i omogućio ekipi da stekne nedostižnu prednost.

Sezona 2016/17 – Conteov Chelsea sa tri pozadi

Antonio Conte stigao je u Chelsea 2016. i nakon početnih poteškoća, ekipu je preuredio u taktički sistem 3-4-3, koji se pokazao kao pobjednički. "Plavci" su završili sezonu s 93 osvojena boda, ostavivši iza sebe Tottenham.

Ključni igrači bili su ponovo Eden Hazard i Diego Costa, kao i N'Golo Kanté, koji je izabran za najboljeg nogometaša sezone. Defanzivnu trojku činili su Azpilicueta, David Luiz i Gary Cahill, uz briljantnog Thibauta Courtoisa na golu.

Najveći rival bio je gradski protivnik Tottenham, ali Chelsea je pokazao mentalnu snagu upravo u derbiju protiv Spursa, gdje su slavili rezultatom 2:1 na Stamford Bridgeu. Pored ove pobjede, upečatljiv je bio i trijumf protiv Manchester Cityja 3:1, koji je Chelsea praktički otvorio put do titule.

#4. Arsenal (3 titule)

Klub iz Sjevernog Londona osvojio je tri šampionske titule (računamo samo ligu pod nazivom Premier), sve pod vođstvom legendarnog francuskog menadžera Arsèna Wengera, čija je era obilježila jednu od najuspješnijih desetljeća „Topnika“.

Wenger je potpuno promijenio klupsku filozofiju, uvodeći ofenzivni stil igre i revolucionarne metode treninga i ishrane, koje su u to vrijeme bile rijetkost u Engleskoj. Zahvaljujući njegovoj viziji i izuzetnoj generaciji nogometaša, Arsenal je postao sinonim za moderan i atraktivan nogomet, redovito se boreći za najveće trofeje.

Sezona 1997/98 – Wengerova prva titula

Sezona 1997/98 bila je posebna za Arsenal. Arsène Wenger, koji je ekipu preuzeo 1996., uspio je već u svojoj drugoj sezoni osvojiti Premier ligu. Imao je težak zadatak – da prekine dominaciju Manchester Uniteda, koji je u prethodnim sezonama bio gotovo nezaustavljiv. Uprkos zaostatku od 11 bodova iza Uniteda sredinom sezone, Arsenal je ostvario impresivnu seriju pobjeda i prestigao rivale.

Ključni igrači bili su Dennis Bergkamp, Patrick Vieira, Emmanuel Petit i Marc Overmars, dok je zadnja linija, predvođena Tonyjem Adamsom, pružala sjajne partije. Jedan od kultnih trenutaka dogodio se u odlučujućem meču protiv Evertona, kada je Adams postigao gol poslije sjajne asistencije Stevea Bolda, čime je i simbolično najavio novo zlatno doba kluba. Arsenal je osvojio duplu krunu, pošto su kasnije trijumfirali i u FA kupu.

Sezona 2001/02 – Nova dupla kruna

Arsenalova druga titula pod Wengerom došla je 2001/02. "Topnici" su igrali izvanredan, brz i tehnički nogomet, predvođeni legendarnim Thierryjem Henryjem, Robertom Piresom i Fredijem Ljungbergom. Te sezone Arsenal je ponovo bio u velikoj borbi s Manchester Unitedom, a u konkurenciji za vrh dugo je bio i Liverpool.

Međutim, ključni trenutak dogodio se na Old Traffordu, gdje je Arsenal u direktnom okršaju pobijedio United sa 1:0 pogotkom Silvana Wiltora, čime je i matematički osigurana titula, a slavlje je bilo još slađe jer je to bila pobjeda na stadionu najvećeg rivala.

Ljungberg je sezonu završio u izuzetnoj formi, redovito postižući ključne golove u završnici prvenstva, a Arsenal je još jednom osvojio duplu krunu, pobijedivši Chelsea u finalu FA kupa sa 2:0, golovima Raya Parlora i Fredija Ljungberga.

Sezona 2003/04 – „Nepobjedivi“

Sezona 2003/04 zauvijek će ostati upamćena kao jedna od najslavnijih u povijesti engleskog nogometa. Arsenal je postao prvi tim u modernoj eri Premier lige koji je uspio završiti sezonu bez ijednog poraza, čime su dobili kultni nadimak „The Invincibles“ („Nepobjedivi“). Tim Arsèna Wengera bio je sastavljen od izuzetnih igrača kao što su Thierry Henry, Patrick Vieira, Dennis Bergkamp, Robert Pires, Sol Campbell, Ashley Cole, Jens Lehmann i Frederik Ljungberg.

Tijekom te čudesne sezone, Arsenal je ostvario 26 pobjeda i 12 remija, završivši prvenstvo s 90 bodova, 11 više od drugoplasiranog Chelsea. Njihov stil igre bio je atraktivan, brz i ofenzivan, a mnogi nogometni stručnjaci smatraju tu generaciju jednom od najboljih u povijesti Premier lige.

Posebno upečatljiv bio je trijumf protiv Liverpoola (4:2) na Highburyju u travnju 2004., kada je Arsenal bio blizu prvog poraza u sezoni, ali je zahvaljujući spektakularnoj partiji Thierryja Henryja, koji je postigao hat-trick, uspio preokrenuti rezultat i ostvariti važnu pobjedu.

Na kraju sezone ekipi je uručen specijalni trofej Premier lige napravljen od zlata, kao priznanje za jedinstven uspjeh koji nijedan drugi engleski klub nije ponovio.

Ova generacija „Nepobjedivih“ ostala je urezana u sjećanje navijača i nogometnih ljubitelja širom svijeta, a njihova titula iz 2004. smatra se jednom od najvećih u povijesti engleskog nogometa.

#5. Liverpool (2 titule)

Iako je Liverpool tijekom svoje bogate povijesti osvajao veliki broj titula, klub s Anfielda morao je dugo čekati na svoj prvi pehar u eri Premier lige. Tek nakon 30 godina čekanja, Redsi su konačno stigli do trofeja koji su njihovi navijači najviše željeli, prvi put u novom formatu (ne računajući Prvu diviziju, preteču Premier lige).

Pod vodstvom karizmatičnog njemačkog stručnjaka Jürgena Kloppa, Liverpool je 2019/20. konačno skinuo teško breme čekanja, dok je drugi trofej uslijedio nakon pet godina u sezoni 2024/25, s novim trenerom Arneom Slotom.

Sezona 2019/20 – Klopova era i prekid tridesetogodišnje suše

Sezona 2019/20 ostat će zauvijek upisana zlatnim slovima u povijest Liverpoola. Pod vodstvom Jürgena Kloppa, Redsi su ostvarili jednu od najdominantnijih sezona u povijesti Premier lige. Nakon nekoliko bliskih pokušaja i drugog mjesta s rekordnih 97 bodova prethodne sezone, Liverpool je bio odlučan napraviti završni korak ka dugo očekivanoj tituli.

Klop je izgradio tim poznat po snažnoj ofenzivi, visokom presingu i timskom duhu koji je postao zaštitni znak ove ekipe. Ključni igrači u toj sezoni bili su Mohamed Salah, Sadio Mane i Roberto Firmino u napadu, Virgil van Dijk u obrani, kao i sjajni bekovi Trent Alexander-Arnold i Andrew Robertson, koji su asistencijama postavili novi standard za bekovske pozicije u ligi. Kapiten Jordan Henderson je predvodio sredinu terena, dok je golman Alisson Becker bio neprobojni bedem na golu.

Liverpool je titulu osvojio rekordno rano – čak sedam kola prije kraja prvenstva, što je do tada nezabilježeno u povijesti Premier lige. Sezonu su završili s 99 bodova, oborivši klupski rekord, kao i rekord po broju pobjeda (32). Najveći rival te sezone bio im je Manchester City, ali razlika u bodovima bila je toliko velika da se praktički nije postavljalo pitanje tko će biti šampion.

Posebno upečatljiv bio je trijumf od 3:1 protiv Manchester Cityja na Anfieldu u studenom 2019., kada su Redsi pokazali svoju moć. Na kraju sezone, uprkos restrikcijama izazvanim pandemijom COVID-19, desetine tisuća navijača Liverpoola okupile su se oko Anfielda kako bi proslavili dugo čekanu titulu.

Sezona 2024/25 – Novo poglavlje sa Arneom Slotom

Nakon što je Klopp objavio da odlazi na kraju sezone 2023/24., mnogi su se plašili da li će Liverpool uspjeti održati visoke standarde. Uprava kluba odlučila je angažirati talentiranog nizozemskog stručnjaka Arnea Slota, koji je prethodno imao uspješne epizode u AZ Alkmaaru i Feyenoordu.

Slot je odmah u prvoj sezoni dokazao da se na njega može računati. Tim je zadržao okosnicu koju su činili Mohamed Salah, Dominik Szoboszlai, Luis Diaz, Virgil van Dijk i Trent Alexander-Arnold, ali su novi igrači poput Federica Chiese i Ryana Gravenberha dodatno osvježili ekipu.

Tijekom čitave sezone Liverpool je bio u tijesnoj trci za titulu sa starim rivalima Arsenalom  i Manchester Cityjem, ali je presudnu prednost ostvario u proljeće. Najvažnija utakmica odigrana je 27. travnja 2025. na Anfieldu, gdje su Redsi deklasirali Tottenham rezultatom 5:1. U toj utakmici Salah je još jednom pokazao zašto je jedan od najboljih igrača u povijesti kluba, dok je Díaz bio nezaustavljiv na lijevoj strani terena.

Ta pobjeda osigurala je Liverpoolu dvadesetu titulu prvaka Engleske i tek drugu u Premier ligi, čime su se izjednačili s Manchester Unitedom po ukupnom broju osvojenih ligaških pehara. Slavlje na Anfieldu bilo je posebno emotivno jer je pokazalo da se tim uspješno adaptirao na novu eru nakon Kloppa, otvarajući put za nastavak uspjeha.

Ovim trijumfom, Liverpool je potvrdio svoju poziciju među najvećim klubovima svijeta, a Slot je za kratko vrijeme zadobio povjerenje navijača i uprave, obećavajući još mnogo nezaboravnih trenutaka na Anfieldu.

#6. Blackburn Rovers (1 titula)

Uspjeh koji je Blekbern Rovers ostvario 1994/95. je utoliko više impozantan, jer ovaj klub nije velikan engleskog fudbala. “Plavo-bijeli”, koji su osnovani davne 1875, publici na stadionu Ivud Park priredili su prekrasno sljavlje kada su postali šampioni Engleske pod vođstvom legendarnog trenera Kenija Dalgliša.

Put do titule – Kenny Dalglish i san Jacka Walkera

Kada je lokalni biznismen i strastveni navijač kluba Jack Walker 1991. preuzeo Blackburn, ambiciozno je izjavio da želi od skromnog drugoligaša napraviti šampiona Engleske. Mnogi su tada sumnjali, ali dolazak Kennyja Dalglisha za menadžera pokazao je da se planovi ne svode na prazne priče.

Dalglish, koji je prethodno imao sjajne uspjehe s Liverpoolom, doveo je igrače najviše klase, a rekordni transfer Alana Shearera za tada nezamislivih 3,5 milijuna funti iz Southampton-a bio je ključni korak ka ostvarenju sna.

Sezona 1994/95 – Povijesni trijumf

Nakon odličnog četvrtog mjesta 1992/93. i još impresivnijeg drugog mjesta iza Manchester Uniteda 1993/94., sezona 1994/95 bila je trenutak kada je tim s Ewood Parka konačno stigao do cilja. Blackburn je igrao atraktivan, napadački nogomet, gdje su glavnu riječ vodili napadački tandem – Alan Shearer i Chris Sutton. Ovaj tandem bio je toliko efikasan da su ih navijači i mediji prozvali “SAS” (Shearer and Sutton), aludirajući na poznate specijalne jedinice britanske vojske.

Tim je bio izuzetno čvrst. Colin Hendry je komandirao obranom, a na golu je bio Tim Flowers, jedan od najboljih golmana lige te godine. Također, važnu ulogu u sredini terena igrali su Tim Sherwood, kapiten i vođa ekipe, kao i David Batty i Stuart Ripley, koji su omogućili neophodnu stabilnost i kreativnost.

Glavni rival Blackburna tijekom cijele sezone bio je moćni Manchester United Aleksa Fergusona. Dva tima vodila su uzbudljivu trku tijekom čitave godine, ali Roversi su održavali prednost zahvaljujući redovnim golovima Shearera i Suttona.

Sezona je kulminirala dramatičnim posljednjim kolom, 14. svibnja 1995. godine. Blackburn je gostovao Liverpoolu na Anfieldu, dok je Manchester United igrao protiv West Hama u Londonu. Blackburnu je bila potrebna pobjeda za sigurnu titulu ili da United ne pobijedi. Iako su Roversi poveli na Anfieldu golom Shearera, Liverpool je preokrenuo i slavio rezultatom 2:1.

U tom trenutku svi pogledi bili su usmjereni prema Londonu, gdje je United očajnički pokušavao svladati West Ham. Međutim, sjajne bravure golmana West Hama, Ludeka Mikloška, zaustavile su sve pokušaje Uniteda, a utakmica se završila rezultatom 1:1. West Ham je uručio titulu Blackburnu, što je bio jedan od najuzbudljivijih završetaka sezone u povijesti Premier lige.

Blackburn Rovers postao je šampion Engleske s ukupno 89 osvojenih bodova, samo jednim bodom više od Manchester Uniteda. Alan Shearer završio je sezonu kao najbolji strijelac lige s 34 gola, postavši jedan od najvećih heroja u povijesti kluba.

Za Rovers je ova titula bila kruna Walkerovog sna i potvrda da je čak i "mali" klub mogao parirati najmoćnijim timovima Engleske, ako ima dovoljno vizije, podrške i kvaliteta. Titula iz 1995. ostala je do danas najveći uspjeh Blackburna, a sezona u kojoj su Shearer, Sutton, Hendry, Flowers i Sherwood pod vodstvom genijalnog Dalglisha pokorili Premier ligu zauvijek će ostati dio nogometne povijesti Engleske.

#7. Leicester City (1 titula)

Kada su u pitanju Premier liga osvajači koji su nam pokazali da su ogromna iznenađenja u modernom nogometu još uvijek moguća, uz Blackburn dolazi samo Leicester. Kada je Leicester City ušao u sezonu 2015/16, ambicije kluba bile su skromne – tek da se izbori opstanak i osigura još jednu godinu među elitom.

Ovaj tim, koji je samo godinu dana ranije jedva izbjegao ispadanje, nitko nije smatrao ozbiljnim kandidatom za titulu. Međutim, uslijedio je trenutak koji nitko nije mogao ni u najluđim snovima predvidjeti.

Dolazak Ranijerija – Povijest je ispisana

Kada je Leicester City pred sezonu 2015/16 doveo iskusnog talijanskog stručnjaka Claudija Ranierija, gotovo nitko nije očekivao više od borbe za opstanak. Međutim, Ranieri je stvorio skladan tim, spoj anonimnih junaka i iskusnih ratnika, koji je iznenadio sve rivale.

N'Golo Kanté je dominirao sredinom terena, Riyad Mahrez oduševljavao kreativnošću, dok su Wes Morgan i Robert Huth činili obranu neprobojnom. No pravi junak bio je legendarni Jamie Vardy, bivši igrač nižih liga, koji je golovima postao simbol Leicestera i senzacionalne titule. Vardy je postavio novi rekord Premier lige, postigavši golove u 11 uzastopnih utakmica, čime je ušao u nogometnu vječnost.

Bitka na Stamford Bridgeu – Ostvarenje „nemogućeg“

Sezona je bila prepuna uspona i padova, ali je odlučujući trenutak stigao 2. svibnja 2016. godine. U dramatičnoj utakmici na Stamford Bridgeu, Tottenham nije uspio zadržati prednost protiv Chelsea (2:2). Tako je Leicester službeno postao prvak Engleske. Klub za koji je prije početka sezone kvota bila nevjerojatnih 5000:1 ispisao je jednu od najvećih nogometnih priča svih vremena. Slavlje igrača predvođenih Vardijem postalo je planetarni viralni događaj, a titula Leicestera zauvijek ostaje dokaz da čuda u nogometu još uvijek postoje.

Upravo je zato ova liga uvijek uzbudljiva, a sportsko klađenje na nju može donijeti lijepe dobitke. Pored sportskog, preporučujemo da probate i loto klađenje, pogotovu ako volite igre sa brojevima.