Nogometni klubovi u Sarajevu - popis svih

Nogometni klubovi u Sarajevu predstavljaju raznoliku i bogatu sportsku scenu, u kojoj se isprepliću profesionalni, (polu)amaterski i omladinski kolektivi. Osim najpoznatijih klubova poput FK Sarajevo i FK Željezničar, koji imaju dugu tradiciju u zemlji i nižu uspjehe u bosanskohercegovačkom nogometu, glavni grad Bosne i Hercegovine dom je i brojnim drugim klubovima manjeg ili većeg lokalnog značaja.

Tu su FK Bosna Sarajevo, najstariji član Sveučilišnog sportskog društva, kao i FK Hrid, osnovan 1960. godine, koji djeluje u nižim ligama. FK Novi Grad Sarajevo usmjeren je na omladinski razvoj i rad s mladima, dok je FK Olimpik Sarajevo, poznat kao “Vukovi”, ostavio snažan trag osvajanjem Kupa BiH i borbom u Premijer ligi, iako je ugašen 2021. godine.

Tu su i manji, ali klubovi s jasnim ciljevima – primjerice, FK Vratnik, čuvar sportskog duha sarajevskih mahala i organizator memorijalnog turnira posvećenog Asimu Ferhatoviću. Zatim FK Pofalićki, koji od 1936. njeguje amaterski nogomet, te OFK Biser 96, orijentiran na omladinske selekcije i poznat po tome što su kroz klub prošli igrači poput Harisa Duljevića. 

Ne treba zaboraviti ni klubove kao što su NK SAŠK Napredak, koji baštini tradiciju još od 1910. godine te simbolizira spoj sporta i kulture, kao i SFK 2000 Sarajevo, najtrofejniji ženski klub u državi koji dominira Premijer ligom i redovito nastupa u europskim natjecanjima. Svi oni imaju svoje navijačke grupe na Balkanu, proporcionalno značaju.

Pored navedenih, Sarajevo ima i niz amaterskih klubova i škola nogometa, poput FK Respekt, FK El-Tarik i FK Saobraćajac, koji dodatno obogaćuju sportsku ponudu i pružaju priliku djeci i mladima da kroz sport naprave svoje prve korake.

Ovaj pregled donosi sve relevantne informacije o nogometnim klubovima u glavnom gradu BiH, njihovoj povijesti, postignućima i ulozi u lokalnoj zajednici, i zasigurno će vas zanimati ako ste ljubitelj nogometa u Bosni.Mnoge od tih ekipa trenirali su selektori reprezentacije BiH u nogometu.

A ako jeste, tada vam i klađenje na golove na Formula online kladionici, kao i azijski hendikep mogu predstavljati čistu zabavu.

FK Željezničar

Nogometni klub Željezničar iz Sarajeva jedan je od najprepoznatljivijih i najtrofejnijih nogometnih kolektiva u Bosni i Hercegovini. Danas se natječe u Premijer ligi BiH, a glavni konkurenti su mu Zrinjski i Sarajevo. i FK Borac Banja Luka. 

Klub je osnovan 15. rujna 1921. godine, kada su radnici Željezničke radionice pod vodstvom Dimitrija Dimitrijevića, zajedno s ostalim entuzijastima iz radničke zajednice, uspjeli prikupiti sredstva za kupovinu lopte, dresova s motivom lokomotive te za službenu registraciju kluba kod sarajevskog podsaveza. Kao prvi radnički klub u gradu, Željezničar se od samih početaka suočavao s brojnim izazovima koji su proizašli iz konkurencije etabliranih, nacionalno orijentiranih timova.

Prvu javnu utakmicu klub je odigrao 17. rujna iste godine protiv tada dominantnog SAŠK-a, uz prisustvo oko 500 gledatelja. Utakmica je izgubljena rezultatom 5:1. Međutim, ubrzo su uslijedile pobjede u prijateljskim susretima, što je postepeno učvrstilo poziciju kluba i pokazalo ljudima da ipak nije sve “crno”.

Godinama je Željezničar igrao u nižerazrednim ligama, a nakon određenog vremena, zahvaljujući dominaciji na terenu i impresivnim gol-razultatima – uključujući i rekordnu pobjedu od 18:0 nad jednom od ekipa – uspio je izboriti plasman u viši rang natjecanja.

Zbog ograničenih financijskih sredstava, ekipa je na početku trenirala na vojnom vježbalištu na Čengić Vili (Egzercir), dok su tadašnji klubovi, poput SAŠK-a, ili najbolji bivši igrači Hajduka iz Splita i  nogometaši Slavije, imali bolje uvjete za razvoj. Većinu svoje tradicije Željezničar je izgradio igrajući u sarajevskim ligama, dok su utakmice u Prvoj jugoslavenskoj ligi bile rezervirane za druge, jače ekipe.

Nakon Drugog svjetskog rata, kada je nogomet u Bosni i Hercegovini ponovno dobio na značaju, klub se obnovio i uspio osvojiti prvo natjecanje unutar Bosne i Hercegovine, čime je stekao pravo plasmana u Prvu ligu Jugoslavije. Međutim, nakon osnivanja novog kluba „Torpedo“ (kasnije poznatog kao Sarajevo) od strane gradske vlasti, većina talentiranih igrača Željezničara preusmjerena je prema tom kolektivu – jedini koji je uspio ostati vjeran, unatoč otporu, bio je igrač Joško Domorocki. Ovaj događaj imao je dugoročne posljedice, a razdoblje oporavka i konsolidacije trajalo je do sredine 1950-ih, kada se Željezničaru ponovno pružila prilika nastupa u najvišem rangu.

Došlo je do zlatnih dana na Grbavici, gdje je u sezoni 1971/72. tim osvojio titulu prvaka Jugoslavije. Te godine, pod vodstvom trenera Milana Ribara, Željezničar je ostvario impresivan niz rezultata – samo četiri poraza, devet neriješenih utakmica i 21 pobjedu uz gol-razliku +35. Tadašnji igrački sastav, u kojem su značajna imena poput Josipa Bukala (koga su zvali “jugoslavenski Müller” i “Mister Gol”), Bože Jankovića i Josipa Katalinskog, postavio je temelje za budući uspjeh, a uspomene na te sezone i danas izazivaju divljenje među navijačima.

Na domaćem terenu, Željezničar svoje utakmice igra na stadionu Grbavica, koji od 1953. godine prolazi kroz nekoliko značajnih renoviranja. Prvi planirani potez bila je izgradnja nove tribine krajem šezdesetih, dok su kasnije, nakon reintegracije Grbavice, obnovljene i postavljene fiksne stolice, čime je kapacitet smanjen, ali su uvjeti značajno unaprijeđeni. Premda stadion danas ne ispunjava UEFA standarde, nesumnjivo je simbol jednog vremena. Na njemu se i danas ori pjesma “Manijaka” (The Maniacs) – vatrenih navijača koji stvaraju izvrsnu atmosferu.

Klupska povijest obilježena je brojnim trofejima. Osim osvojenih nacionalnih prvenstava u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini, Željezničar je više puta osvojio Kup BiH i Superkup. Poseban značaj imaju europski nastupi, a najvažniji je plasman u polufinale Kupa UEFA u sezoni 1984/85., kada su pod vodstvom Ivice Osima bili na korak od plasmana u završne faze natjecanja. U europskim nastupima klub se susretao s jakim protivnicima iz Belgije, Italije, Škotske i drugih zemalja, a na terenu su nastupali i reprezentativci Jugoslavije, a kasnije i Bosne i Hercegovine – imena poput Ivice Osima, Mehmeda Baždarevića, Josipa Katalinskog, Edina Bahtića, Harisa Škore i Edina Džeke ostavila su dubok trag.

Željezničar ima bogatu tradiciju i u domaćim derbijima, pri čemu je najveći rival klub Sarajevo, s kojim se susreće u poznatom gradskom derbiju koji simbolizira lokalnu strast i rivalitet. Ti susreti, uvijek ispunjeni strastvenim navijačkim aktivnostima, predstavljaju jedan od najznačajnijih događaja na bosanskoj nogometnoj sceni.

Osim sportskih uspjeha, značajan dio identiteta kluba čine i brojni poznati bivši igrači čija su imena i danas sinonim za tradiciju Željezničara. Među njima je i legenda Ivica Osim, koji je kasnije postao i cijenjeni trener, kao i drugi reprezentativci koji su svojim igrama podigli ugled kluba na međunarodnoj sceni.

Kroz gotovo sto godina povijesti, FK Željezničar prebrodio je mnoge izazove, od ratnih godina do financijskih poteškoća, ali je uvijek uspijevao vratiti se na vrh nogometne scene Bosne i Hercegovine. Njegovi uspjesi, kako na domaćoj tako i na europskoj razini, te snažna povezanost s navijačkom zajednicom, čine ga jednim od najvažnijih stupova bosanskog sporta.

Ovo bogato naslijeđe, isprepleteno s teškim trenucima i nezaboravnim uspjesima, nastavlja nadahnjivati nove generacije igrača i navijača, osiguravajući da ime Željezničara ostane upamćeno kao simbol borbenosti, tradicije i ljubavi prema nogometu.

Zanimljivo je da je za OFK Željezničar igrao i sudac Irfan Peljto.

FK Bosna Sarajevo

Nogometni klub Bosna iz Sarajeva osnovan je 1947. godine i smatra se najstarijim članom Univerzitetskog sportskog društva Bosna, koje okuplja više sportskih kolektiva s univerzitetskom tradicijom. Od samog početka, klub je bio više od običnog sportskog tima – predstavljao je spoj sporta i akademske zajednice glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Svoje prve utakmice NK Bosna odigrao je već krajem iste godine kada je osnovan, a kroz rane faze razvio se u stabilan natjecateljski kolektiv. Klub je nastupao u tadašnjim republičkim ligama, a kasnije i u okviru Druge lige bivše Jugoslavije, što se smatralo značajnim uspjehom. Posebno se ističe plasman u gornji dio ljestvice u sezoni 1968./69., kada je Bosna zauzela visoko treće mjesto u svojoj zoni.

Danas klub svoje utakmice igra na pomoćnom stadionu Koševo, čiji kapacitet iznosi oko 500 gledatelja. Iako je u suvremenom nogometu uglavnom prisutan u nižim ligama Kantona Sarajevo, NK Bosna zadržava važnu ulogu u razvoju mladih talenata kroz svoju omladinsku školu. Trenerski kadar i stručno vodstvo omladinskih selekcija ulažu značajan trud u sportski i osobni razvoj djece i mladih.

Klub je poznat i po imenima koja su ostavila trag u domaćem nogometu – među njima su Želimir Vidović, Said Fazlagić, Damir Mirvić, Šener Bajramović, Branislav Petričević i mnogi drugi. Zanimljivo je i to da je poznati pjevač Muhamed Fazlagić nekoć nosio dres ovog kluba kao središnji branič.

FK Bosna Sarajevo nosi nadimak "Studenti", što dodatno potvrđuje njegov identitet vezan uz obrazovanje, akademski duh i sportski razvoj mladih ljudi. Iako danas djeluje daleko od svjetla profesionalne scene, klub i dalje ima svoju bazu entuzijasta, igrača i trenera koji svakodnevno rade na očuvanju tradicije i sportskog duha starog više od sedam desetljeća.

NK Hrid

Nogometni klub Hrid jedan je od starijih sarajevskih niželigaških kolektiva, osnovan davne 1960. godine. Iako ne pripada krugu najpoznatijih klubova iz glavnog grada Bosne i Hercegovine, Hrid ima svoju priču i dugogodišnju tradiciju koju čuva unutar lokalne nogometne zajednice.

Klupske boje NK Hrid su crvena, što simbolično odražava borbeni duh i strast prema igri. Klub se natječe u okviru nižih liga Kantona Sarajevo, a njegov najveći uspjeh zabilježen je u sezoni 2012./13., kada je osvojio Kantonalnu ligu – što je ujedno i najznačajniji trofej u povijesti kluba, koji djeluje na amaterskoj ili poluprofesionalnoj razini, uz skromnu infrastrukturu.

FK Novi Grad Sarajevo

Nogometni klub Novi Grad Sarajevo lokalni je nogometni kolektiv koji djeluje na području općine Novi Grad, jedne od najnaseljenijih općina glavnog grada Bosne i Hercegovine. Iako nije prisutan u vrhu seniorskog natjecanja, klub je prepoznat kao važan oslonac za razvoj omladinskog nogometa u gradu.

Klub ima sjedište na adresi Trebinjska 1A, a treninzi se organiziraju na više lokacija unutar općine, što pokazuje ozbiljnost u pristupu radu s mladima. NK Novi Grad prvenstveno se fokusira na rad s mlađim uzrasnim kategorijama – pionirima, kadetima i juniorima, pružajući djeci i mladima kvalitetne uvjete za treniranje, natjecanje i napredovanje.

Zahvaljujući posvećenim trenerima i stručno osmišljenim programima, klub iz godine u godinu privlači sve veći broj roditelja koji žele da njihova djeca rastu uz sport. Mnogi talenti svoje prve nogometne korake naprave upravo ovdje, u zdravom i poticajnom okruženju koje njeguje timski duh, disciplinu i ljubav prema igri.

Iako trenutno bez izražene seniorske selekcije u višim ligama, NK Novi Grad Sarajevo predstavlja važan temelj lokalne nogometne zajednice. Njegova uloga nije samo u sportskim rezultatima, već i u činjenici da djeci nudi alternativu – prostor za zdrav razvoj, prijateljstvo i učenje kroz sport.

FK Olimpik Sarajevo

NK Olimpik Sarajevo, popularni „Vukovi“, osnovan je 3. listopada 1993. godine u ratom zahvaćenom Sarajevu. U tom je trenutku formiranje kluba izgledalo gotovo nemoguće – nije bilo terena, infrastrukture niti ligaškog sustava. Ipak, grupa entuzijasta na čelu s Ramizom Krilaševićem, Šefkijom i Edhemom Okerićem, Suadom Osmanagićem, Sakibom Trtićem i Mustafom Ruvićem osnovala je klub, motivirana idejom da sport treba opstati čak i u najmračnijim vremenima.

Iako tek osnovan, Olimpik je već u ratnoj 1993. godini osvojio memorijalni turnir "Asim Ferhatović Hase" u futsalu i ušao u kantonalna natjecanja, gdje su u osam utakmica postigli 28, a primili samo jedan gol. Sljedeće godine plasirali su se među najbolje u regiji Tuzla, što im je donijelo mjesto u novoformiranoj Prvoj ligi BiH.

Nakon rata, klub je iskusio turbulentan razvoj – sezona 1995./96. donijela je ispadanje iz elite, što je bio samo početak niza uspona i padova. Ipak, tijekom vremena, Olimpik je postao poznat kao klub koji pruža priliku talentiranim igračima. Mnogi su svoje prve korake napravili upravo ovdje – među njima i imena poput Almedina Hote, Zajka Zebe, Muamera Jahića, Seada Bučana i Samira Muratovića.

Jedan od najuspješnijih perioda bio je 2000–2002., kada je Olimpik u ujedinjenoj Premijer ligi BiH, pod vodstvom Borisa Bračulja i Jusufa Čizmića, uspio pobijediti FK Sarajevo u posljednjem kolu i ostati u ligi. Ipak, već sljedeće sezone ponovno su ispali, a klub je počeo tonuti, kako organizacijski, tako i financijski. Između 2002. i 2006. godine, Olimpik je doslovno bio na rubu gašenja, sveden na entuzijazam nekolicine ljudi i igrača koji su dolazili bez plaće, samo da bi klub opstao.

Preokret dolazi 2006. godine, kada funkciju predsjednika preuzima Nijaz Gracić, bivši predsjednik FK Sarajevo i uspješan poduzetnik. U tom trenutku, klub je bio bez stadiona, bez opreme i s nagomilanim dugovima – ali s jasnim ciljem: povratkom u Premijer ligu BiH. Gracić je zajedno sa suradnicima počeo stabilizirati klub, rješavati dugove i formirati tim. Do kraja sezone 2007/08. Olimpik se plasirao u Prvu ligu Federacije BiH, a sezonu kasnije, 2008/09., i u Premijer ligu, što je bio povijesni uspjeh.

Najveći trofej u povijesti kluba osvojili su 2014/15. godine, kada su „Vukovi“ osvojili Kup Bosne i Hercegovine, pobijedivši u finalu Široki Brijeg. Klub je tako postao jedan od rijetkih sarajevskih klubova koji su osvojili nacionalni kup, uz FK Sarajevo i FK Željezničar.

Olimpik je tijekom godina imao nekoliko pokušaja da se plasira u europska natjecanja, a najbliže su bili u sezonama 2010/11 i 2011/12, kada su završavali na petom mjestu, svega nekoliko bodova udaljeni od UEFA zone. Kratki europski izlet dogodio se 2015. godine, kada su nastupili u kvalifikacijama za Europsku ligu, ali su eliminirani od Spartaka iz Trnave zbog pravila gola u gostima.

Stadion Otoka, na kojem su igrali domaće utakmice, godinama je bio predmet planova za modernizaciju. Iako je velika rekonstrukcija najavljena još 2010. godine, do nje nikada nije u potpunosti došlo. Tek 2024. godine stadion je u potpunosti renoviran zahvaljujući podršci Općine Novi Grad, a danas ga koristi novi klub OFK Olimpik Novi Grad, osnovan nakon što je prvobitni Olimpik formalno ugašen 2021. godine.

Klupske boje bile su tamnozelena i bijela, a dresovi su često varirali između osnovne kombinacije i zlatnih alternativnih garnitura. Grb kluba sadržavao je četiri bijele i tri zelene pruge, nogometnu loptu, ime kluba i dvije siluete vukova – simbolično povezujući klub s Vučkom, maskotom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, po kojoj je i dobio ime.

Iako više ne postoji kao aktivni profesionalni kolektiv, FK Olimpik Sarajevo ostaje važan dio sportske povijesti Sarajeva – klub koji je nastao usred rata, prošao kroz sve faze rasta i borbe, osvojio nacionalni kup i izgradio identitet koji su godinama poštovali i prijatelji i rivali. Naslijeđe Olimpika danas živi kroz uspomene, rezultate i novu generaciju koja će možda jednoga dana obnoviti ime i duh „Vukova s Otoke“.

FK Sarajevo

Fudbalski klub Sarajevo osnovan je 24. listopada 1946. spajanjem dvaju sarajevskih klubova, Udarnika i Slobode, najprije pod imenom Torpedo, a nakon nekoliko promjena naziva, 20. svibnja 1949. postao je FK Sarajevo.

Od svog prvog nastupa u tadašnjoj Prvoj ligi Jugoslavije, u sezoni 1948/49, Sarajevo je tijekom većeg dijela svog postojanja bilo stalni član najviše lige, osim u dvije sezone. U periodu SFRJ ostvarilo je najznačajniji uspjeh osvajanjem titula prvaka u sezonama 1966/67. i 1984/85., čime je postalo prvi klub iz Bosne i Hercegovine koji je zabilježio takav uspjeh u elitnom natjecanju na razini cijele države. U Jugoslavenskom kupu klub je dva puta bio finalista, a u ukupnom poretku svih sezona Prve lige zauzima visoko šesto mjesto.

Najveću slavu iz šezdesetih donijeli su legendarni napadači Asim Ferhatović (Hase), strijelac devetnaest golova u sezoni 1963/64, te Boško Antić i Vahidin Musemić, koji su dali ključni doprinos u osvajanju prvog nacionalnog prvenstva. Nakon te titule, Sarajevo je na europskoj sceni, u Kupu prvaka 1967/68, pobijedilo Omoniju iz Nikozije, da bi potom ispalo od Manchester Uniteda.

Drugu titulu u bivšoj državi FK Sarajevo je osvojio u sezoni 1984/85, predvođen kreativnim dvojcem Predragom Pašićem i Safetom Sušićem, koji su postali ikone sarajevskog nogometa. Usponi i padovi pratili su klub i nakon toga: tim je sudjelovao u UEFA kupu, ali je najčešće bio eliminiran u ranim fazama.

Nakon stjecanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo je postalo jedan od stupova domaćeg nogometa. Premijer ligu BiH osvojilo je pet puta (1998/99, 2006/07, 2014/15, 2018/19 i 2019/20), sedam puta osvojilo Kup, te jednom Superkup. Uvjerljivo drži prvo mjesto u ukupnoj tablici Premijer lige i najbrojniji je predstavnik BiH u europskim natjecanjima, često se natječući u kvalifikacijama za Ligu prvaka i Ligu Europe.

Domaće utakmice NK Sarajevo igra na stadionu „Asim Ferhatović Hase“ (Koševo), koji prima 34.500 gledatelja i predstavlja najveći stadion u državi. Boje kluba su bordo i bijela. Vlasnička struktura uključuje Vincenta Tana s udjelom od 49,13% i Ismira Mirvića s istim postotkom, pri čemu je Mirvić i predsjednik kluba. U posljednjoj zabilježenoj sezoni 2023/24. zauzeli su četvrto mjesto u Premijer ligi BiH pod vodstvom trenera Zorana Zekića.

Sarajevo i danas uživa reputaciju najpopularnijeg kluba u zemlji, uz vječiti rivalitet sa Željezničarom, čiji se susreti nazivaju „Vječiti derbi“ i predstavljaju najvatreniji derbi na prostoru BiH.

Treninzi i rad omladinske škole organizirani su u modernom trening centru Butmir, dok prvi tim i dalje koristi stadion Koševo za utakmice i treninge. Kroz povijest kluba, brojni igrači i treneri iz Sarajeva postali su značajne ličnosti na domaćoj i međunarodnoj sceni, a najbolji transferi Premijer Lige BiH u povijesti (prva četiri) ostvarena su upravo od strane ovog kluba.

Fudbalski klub Vrbanjuša

Fudbalski klub Vrbanjuša je lokalni sarajevski klub, osnovan 1967. godine u starogradskoj mahali po kojoj nosi ime. Kroz desetljeća, klub je postao prepoznatljiv dio sarajevske sportske zajednice, s posebnim fokusom na razvoj lokalnih talenata i očuvanje mahalnog sportskog duha.

Domaće utakmice FK Vrbanjuša igra na pomoćnom terenu stadiona Koševo, koji ima kapacitet od oko 1000 gledatelja. Tim trenutno nastupa u Prvoj ligi Kantona Sarajevo, a iako djeluje na amaterskoj razini, njegova uloga u razvoju nogometa u Starom Gradu Sarajeva ostaje značajna.

Najveći natjecateljski uspjeh FK Vrbanjuše zabilježen je krajem devedesetih, kada je klub izborio plasman u Prvu ligu Bosne i Hercegovine u sezoni 1998/99. Ipak, zbog brojnih izazova, uključujući odlazak ključnih igrača u veće klubove, tim nije uspio zadržati prvoligaški status i ispao je već nakon jedne sezone.

Kroz klub su prošla mnoga poznata imena domaćeg nogometa. Među njima se ističu bivši reprezentativci i profesionalni igrači poput Almira Turkovića, Predraga Šimića, te istaknuti nogometaši poput Taiba Torlakovića, Mirzeta Alagića, Ibrahima Kestendžića i Ante Tomića – Pite. Njihovi početci u Vrbanjuši svjedoče o važnosti ovog kluba kao rasadnika nogometnih talenata.

Danas FK Vrbanjuša nastavlja svoju misiju kao mjesto okupljanja mladih i sportskih entuzijasta iz srca Sarajeva, njegujući tradiciju, borbenost i ljubav prema nogometu.

NK SAŠK Napredak

Nogometni klub SAŠK Napredak Sarajevo ima izuzetno bogatu i kompleksnu povijest koja seže više od jednog stoljeća unatrag. Njegovi temelji potječu još iz 1910. godine, kada je osnovan Sarajevski amaterski športski klub (SAŠK), jedan od prvih sportskih kolektiva na ovim prostorima. Klub je u svojim ranim desetljećima bio vrlo aktivan na domaćoj nogometnoj sceni, a već 1923. godine plasirao se u viši rang tadašnje Kraljevine SHS. Sudjelovao je i u najranijim izdanjima državnog prvenstva, ostvarivši zapažene rezultate.

Tijekom Drugog svjetskog rata SAŠK je nastupao u okviru liga koje su tada djelovale u sustavu NDH, gdje je više puta osvajao prvenstvo Sarajeva i bio najbolji među klubovima iz Bosne i Hercegovine. Godine 1944. stigao je i do finala prvenstva NDH, no odlučujuća utakmica protiv HAŠK-a iz Zagreba otkazana je zbog ratnih događanja, a prvenstvo je ostalo bez službenog pobjednika. Po završetku rata, kao i mnogi drugi klubovi koji su sudjelovali u NDH ligama, SAŠK je rasformiran i zabranjen.

Nakon gotovo pet desetljeća, 1995. godine dolazi do obnove SAŠK-a. Paralelno s tim, u Sarajevu djeluje i NK Napredak, klub povezan s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak. Dvije uprave donose odluku da 1999. godine spoje resurse i formiraju novi klub – NK SAŠK Napredak. Ova fuzija predstavlja jedinstven spoj sportskog i kulturnog naslijeđa, a klub nastavlja natjecanje u Drugoj ligi Federacije BiH, gdje ubrzo ostvaruje i plasman u viši rang.

Zbog financijskih poteškoća koje su pogodile klub početkom 2010-ih, SAŠK Napredak je ušao u suradnju s FK Famos iz Hrasnice. Klub je privremeno nastupao pod zajedničkim imenom Famos-SAŠK Napredak, ali je sportski i pravni kontinuitet preuzeo Famos. Nakon jedne sezone pauze bez seniorskog tima, SAŠK Napredak se 2012. godine vraća na teren i nastavlja natjecanje u Kantonalnoj ligi Sarajevo.

U klubu aktivno djeluju i omladinske selekcije – pioniri, kadeti i juniori – koje se natječu u okviru kantonalnih i federalnih liga. Mnogi mladi igrači koji su prošli kroz omladinsku školu kasnije su zaigrali za seniorski tim, a neki od njih ostvarili su zapažene profesionalne karijere. Među najpoznatijima su bivši reprezentativci i profesionalci poput Nijaza Mulahmetovića i Kenana Hreljića.

NK SAŠK Napredak svoje domaće utakmice igra na stadionu Doglodi u Sarajevu, čiji kapacitet iznosi oko 400 gledatelja. Klub nosi bijelo-plave boje, a njegov identitet predstavlja spoj bogate tradicije, lokalne zajednice i posvećenosti nogometnom razvoju.

Fudbalski klub SFK2000

Ženski nogometni klub SFK 2000 Sarajevo najtrofejniji je ženski tim u Bosni i Hercegovini i jedan od najprepoznatljivijih ženskih sportskih kolektiva u regiji. Osnovan je 18. lipnja 2000. godine, a od samih početaka istaknuo se ozbiljnim pristupom radu, jasnom sportskom vizijom i potpunom posvećenošću razvoju ženskog nogometa.

SFK 2000 svoje domaće utakmice igra u modernom trening-centru Butmir u Sarajevu, a klupske boje su bordo i bijela. Od 2015. godine formalno je povezan s FK Sarajevo, čime je preuzeo identitet – boje, grb i podršku – svog partnerskog muškog kluba. Ovim potezom dodatno je ojačana pozicija SFK-a u domaćem sportskom sustavu.

Od osnutka do danas, SFK 2000 dominira ženskom Premijer ligom BiH, osvojivši čak 22 naslova prvaka Bosne i Hercegovine, uz 20 trofeja Kupa BiH. Ovaj niz neprekidnih osvajanja titula tijekom više od dva desetljeća čini SFK 2000 apsolutnim rekorderom na domaćoj sceni.

Klub redovito sudjeluje i u europskim natjecanjima. Još od 2003. godine nastupa u UEFA-inim ženskim natjecanjima, a najdalje je stigao do šesnaestine finala Lige prvakinja, suočavajući se s velikim europskim imenima poput Chelseaja, Zvezde iz Perma i Rossiyanke. U sezoni 2012./13., kao domaćin kvalifikacijske grupe u Sarajevu, SFK je ostvario povijesni plasman u nokaut-fazu, što je bio jedan od najvećih uspjeha ženskog klupskog nogometa u BiH.

U europskim sezonama 2016/17 i 2018/19, SFK 2000 ponovno je stigao do šesnaestine finala, no eliminirani su od ruskih i engleskih predstavnica. Unatoč teškim ždrijebovima, klub je stekao reputaciju ozbiljnog i discipliniranog tima, sposoban natjecati se s etabliranim europskim velikanima.

Na čelu kluba već godinama je Samira Hurem, koja je ujedno i predsjednica te glavna trenerica tima. Njena predanost, iskustvo i vizija predstavljaju ključne stubove uspjeha kluba. Pod njenim vodstvom, SFK 2000 razvio je snažnu omladinsku bazu iz koje dolazi veliki broj igračica koje danas čine okosnicu reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Zahvaljujući međunarodnim vezama, projektima društvene odgovornosti i sportskom ugledu, SFK 2000 predstavlja važnog ambasadora Bosne i Hercegovine u evropskom fudbalu.

Fudbalski klub Vratnik

Fudbalski klub Vratnik je lokalni sarajevski tim osnovan još 1936. godine. Smješten u jednom od najstarijih dijelova glavnog grada Bosne i Hercegovine, decenijama okuplja lokalne fudbalere u mahali Vratnik.

Pretežno igra u nižim rangovima bosanskohercegovačkog fudbala. Najznačajniji trenutak u istoriji kluba desio se kada je stigao do šesnaestine finala Kupa maršala Tita, što je bio ogroman podvig.

Domaće utakmice FK Vratnik igra na pomoćnom terenu stadiona Koševo, koji ima kapacitet od oko 1000 gledalaca. Klupske boje su zelena i bijela, što odražava duh grada i ponos lokalne zajednice.

FK Vratnik je poznat i po svojoj važnoj ulozi u očuvanju sportskog naslijeđa Sarajeva. U saradnji sa Fudbalskim savezom BiH, svake godine organizira Memorijalni turnir "Asim Ferhatović Hase" kao znak počasti jednom od najvećih fudbalskih legendi Sarajeva, koji je svoje prve fudbalske korake napravio upravo u Vratniku.

U ovom klubu igrala su brojna poznata fudbalska imena – između ostalih, Asim Ferhatović, Mehmed Janjoš, Damir Hadžić i Emir Obuća, koji su kasnije ostvarili značajne i zapažene karijere na domaćoj i međunarodnoj fudbalskoj sceni.

Klub zauzima posebno mjesto u sarajevskoj urbanoj kulturi – poznati bend Zabranjeno pušenje u jednoj od svojih pjesama duhovito poručuje: „Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku“. Iako izrečena s dozom humora, ova stihovana opaska samo potvrđuje da je FK Vratnik mnogo više od običnog kluba – on je dio gradske legende.

Danas, FK Vratnik nastupa u Prvoj ligi Kantona Sarajevo, nastavljajući svoju dugu tradiciju i pružajući priliku novim generacijama da osjete ljubav prema fudbalu, borbenost i duh mahalnog sporta.

Nogometni klub Pofalićki

Fudbalski klub Pofalićki Sarajevo je dugogodišnji predstavnik sarajevskog amaterskog i niželigaškog fudbala, sa tradicijom koja seže još u 1936. godinu. Klub je osnovan u istoimenom naselju Pofalići i kroz decenije predstavlja važan sportski kolektiv u lokalnoj zajednici.

Tokom većeg dijela svoje istorije, FK Pofalićki nastupao je u nižim rangovima takmičenja, kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Ipak, ljubav prema fudbalu, stabilna lokalna podrška i posvećenost radu s mlađim selekcijama održali su klub aktivnim i prepoznatljivim na nivou Kantona Sarajevo.

Jedan od značajnijih trenutaka u novijoj istoriji kluba desio se u sezoni 2013/14, kada je FK Pofalićki osvojio Prvu ligu Kantona Sarajevo, nakon trijumfa u finalu play-offa protiv ekipe SAŠK Napredak. Ova titula predstavljala je potvrdu kontinuiteta i napretka, kao i zasluženu nagradu za rad igrača i stručnog štaba.

Danas se klub takmiči u Prvoj ligi Kantona Sarajevo, nastojeći afirmisati mlade fudbalere iz lokalne zajednice i održati status stabilnog člana kantonalnog fudbala. Klupske boje su plava i bijela, a svoje utakmice igra na lokalnom terenu unutar grada.

FK Pofalićki i dalje njeguje sportski duh zajednice iz koje je ponikao, ponosno čuvajući naslijeđe koje traje gotovo cijeli vijek.

Nogometni klub Biser

Omladinski fudbalski klub Biser 96, poznatiji kao OFK Biser 96, sarajevski je sportski kolektiv osnovan 1996. godine, s jasnim fokusom na rad s omladinom i razvoj nogometnih talenata. Klub je nastao s idejom pružiti mladim igračima iz Sarajeva priliku da se bave sportom i napreduju u zdravoj sportskoj atmosferi, a do danas je zadržao prepoznatljivu ulogu u lokalnoj fudbalskoj zajednici.

Biserovci su većinu svoje povijesti proveli u nižim ligama bosanskohercegovačkog nogometa, s posebnim naglaskom na Prvu ligu Kantona Sarajevo, gdje se i danas natječu. Unatoč skromnom proračunu, klub je tijekom godina iznjedrio brojne igrače, kako u omladinskim tako i u seniorskim selekcijama.

Zelena i žuta su tradicionalne klupske boje, a kroz više od dva desetljeća postojanja, dres ovog kolektiva nosili su brojni mladi nogometaši. Među najpoznatijima su Haris Duljević, bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine, te Eldar Hasanović, koji je ostvario zavidnu profesionalnu karijeru.

OFK Biser 96 ostaje vjeran svojoj misiji da sport učini dostupnim djeci i mladima iz Sarajeva, njegujući nove generacije igrača i pružajući im temelj za daljnji napredak, bilo u profesionalnom sportu ili kroz sportski način života.

 U glavnom gradu Bosne i Hercegovine nalaze se i neki drugi (polu)amaterski klubovi i nogometne škole koje nastupaju u kantonalnoj ligi:

• Fudbalski klub Respekt
• Fudbalski Klub El-Tarik 
• Fudbalski klub Saobraćajac

Ovim trima klubovima zaokružili bismo temu “Nogometni  klubovi u Sarajevu”. Na kraju ove teme o sarajevskim nogometnim klubovima predlažemo vam da se opustite uz sportsko klađenje (pisali smo i o najboljim sistemima za klađenje), i uz malo sreće ostvarite lepe dobitke. Dodatno se možete zabaviti ako volite klađenje uživo ili loto klađenje (dobro je da znate koji su nabolji loto sistemi), samo prije toga pogledajte načine uplate.

A ako želite da čitate još neke Formuline blogove, svakog mjeseca objavljujemo nove zanimljive teme. Pogledajte, recimo, interesantne nogometne biografije:

• biografiju Dušana Bajevića
• biografiju Pepa Guardiole
• biografiju Andyja Bare
• biografiju Zdravka Mamića
• biografiju Neymara

Naravno, u blog sekciji naći ćete i mnoge druge teme iz raznih sportova, tako da nas redovno pratite.