Najbolji štoperi u nogometu kroz povijest

Najbolji štoperi u nogometu kroz istoriju su Franz Beckenbauer, Sergio Ramos i Paolo Maldini. Pogledajte TOP 26 listu najboljih defanzivaca ikada.

Najbolji štoperi u nogometu su Franz Beckenbauer, Sergio Ramos, Paolo Maldini, John Terry, Nemanja Vidić, Carles Puyol, Virgil van Dijk, Bobby Moore, Ronald Koeman, Franco Baresi, Daniel Passarella, Fabio Cannavaro, Alessandro Nesta, Thiago Silva, Fernando Hierro, Jaap Stam, Lúcio, Marcel Desailly, Matthias Sammer, Tony Adams, Roberto Ayala, Sami Hyypiä, Diego Godín, Lilian Thuram, Vincent Kompany i Gaetano Scirea.

Njih je krasila anticipacija, pravovremeno postavljanje i sposobnost da neutraliziraju opasnost prije nego što se razvije.

Osim toga, bili su tehnički potkovani – sigurni u dodavanju i primanju lopte, čak i pod pritiskom, dok su ih fizička snaga, izdržljivost, agresivnost i odlična igra glavom činile dominantnim u duelima.

Uz to, posjedovali su smirenost za donošenje pravih odluka, koncentraciju za besprijekorno defanzivno postavljanje i komunikaciju kako bi organizirali obranu i komandirali suigračima.

Defanzivne nogometne pozicije donose i interesantne rasprave o tome tko su najveći štoperi svih vremena obično se svode na lične afinitete – navijači sa Balkana će istaknuti Nemanju Vidića, Englezi Johna Terryja, Njemci bez dileme Franza Beckenbauera, dok će Španjolci favorizovati Sergija Ramosa. I svi su u pravu! Razlike između najboljih su minimalne, a lista velikih defanzivaca raste kroz desetljeća profesionalnog nogometa. Skoro svi oni su osvajači Lige prvaka.

Pri sastavljanju ove liste oslonili smo se na mišljenja uglednih izvora poput FourFourTwo, France Football, BBC, Goal.com, Jobs in Football i GiveMeSport, kao i na ankete među navijačima – premda svjesni da će simpatizeri Barcelone uvijek glasati za Puyola, a Real Madrida za Hierra.

Prije nego što pogledate naš izbor TOP 26 najboljih centralnih bekova u povijesti nogometa, odigrajte sjajne kvote na nogomet koje je za vas pripremila Formula online kladionica. Najbolji sistemi za klađenje garantuju vam dobre šanse za lijepe dobitke.

Tabela pokazuje ko su najbolji štoperi u nogometu ikada

Igrač	Godine igranja	Klubovi
Gaetano Scirea	1972–1988.	Atalanta, Juventus
Vincent Kompany	2003–2020.	Anderlecht, Hamburg, Manchester City, Anderlecht (igrač-trener)
Lilian Thuram	1991–2008.	Monaco, Parma, Juventus, Barcelona
Diego Godín	2003–2023.	Cerro, Nacional, Villarreal, Atlético Madrid, Inter Milan, Cagliari, Atlético Mineiro, Vélez Sarsfield
Sami Hyypiä	1989–2011.	PaPe, Kumu, MyPa, Willem II, Liverpool, Bayer Leverkusen
Roberto Ayala	1991–2011.	Ferro Carril Oeste, River Plate, Napoli, Milan, Valencia, Villarreal, Real Zaragoza, Racing Club
Tony Adams	1983–2002.	Arsenal
Matthias Sammer	1985–1998.	Dynamo Dresden, VfB Stuttgart, Inter Milan, Borussia Dortmund
Marcel Desailly	1986–2006.	Nantes, Marseille, AC Milan, Chelsea, Al-Gharafa, Qatar SC
Lúcio	1997–2020.	Internacional, Bayer Leverkusen, Bayern Munich, Inter Milan, Juventus, São Paulo, Palmeiras, FC Goa, Gama, Brasiliense
Jaap Stam	1992–2007.	Zwolle, Cambuur, Willem II, PSV, Manchester United, Lazio, Milan, Ajax
Fernando Hierro	1987–2005.	Valladolid, Real Madrid, Al-Rayyan, Bolton Wanderers
Thiago Silva	2002–2024.	RS Futebol, Juventude, Porto B, Dynamo Moscow, Fluminense, AC Milan, Paris Saint-Germain, Chelsea
Alessandro Nesta	1993–2014.	Lazio, AC Milan, Montreal Impact, Chennaiyin
Fabio Cannavaro	1992–2011.	Napoli, Parma, Inter Milan, Juventus, Real Madrid, Al-Ahli
Daniel Passarella	1971–1989.	Sarmiento, River Plate, Fiorentina, Inter Milan
Franco Baresi	1977–1997.	AC Milan
Ronald Koeman	1980–1997.	Groningen, Ajax, PSV, Barcelona, Feyenoord
Bobby Moore	1958–1983.	West Ham United, Nottingham Forest (pozajmica), Fulham, San Antonio Thunder, Seattle Sounders, Herning Fremad, Eastern, Carolina Lightnin'
Virgil van Dijk	2011–2025.	Groningen, Celtic, Southampton, Liverpool
Carles Puyol	1996–2014.	Barcelona C, Barcelona B, Barcelona
Nemanja Vidić	2000–2016.	Red Star Belgrade, Spartak Subotica (pozajmica), Spartak Moscow, Manchester United, Inter Milan
John Terry	1998–2018.	Chelsea, Nottingham Forest (pozajmica), Aston Villa
Paolo Maldini	1984–2009.	AC Milan
Sergio Ramos	2003–2025.	Sevilla, Real Madrid, Paris Saint-Germain, Monterrey
Franz Beckenbauer	1964–1983.	Bayern Minhen, New York Cosmos, Hamburger SV

26. Gaetano Scirea

Godina rođenja (i smrti): 1953–1989.
Igrao: 1972–1988.
Klubovi: Atalanta, Juventus
Nacionalnost: Italijan

Gaetano Scirea odigrao je 397 utakmica u Seriji A i postigao 24 gola za 14 sezona u Juventusu. Osvojio je sedam titula prvaka Italije. S Juventusom je kompletirao sve UEFA klupske trofeje, uključujući Kup šampiona 1985. godine.

Za reprezentaciju Italije nastupio je 78 puta i bio dio tima koji je osvojio Svjetsko prvenstvo 1982. godine. Igrao je na tri Mundijala i Europskom prvenstvu 1980, gdje je Italija osvojila četvrto mjesto.

Poznat je kao libero koji nikada nije dobio crveni karton u profesionalnoj karijeri. Nakon povlačenja iz nogometa 1988, postao je trener u Juventusu, ali je tragično stradao u saobraćajnoj nesreći u Poljskoj 1989.

Njegovo ime danas nosi tribina na stadionu Juventusa i nagrada za fer-plej u talijansko nogometu.

25. Vincent Kompany

Vincent Kompany je proveo 11 sezona u Manchester Cityju. Od 2011. bio je kapiten građana. Osvojio je četiri titule prvaka Engleske. Ukupno je odigrao 360 utakmica za klub i postigao 20 golova, uključujući ključni pogodak protiv Leicester Cityja u sezoni 2018–19.

Za reprezentaciju Belgije nastupio je 89 puta i predvodio ekipu do trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Nakon završetka igračke karijere 2020, preuzeo je trenersku ulogu u Anderlechtu, a kasnije je vodio Burnley, s kojim je osvojio Championship 2023. godine.

U svibnju 2024. imenovan je za trenera Bayerna iz Munchena, postavši jedan od najskupljih trenera u povijesti nogometa.

24. Lilian Thuram

Godina rođenja: 1972.
Igrao: 1991–2008.
Klubovi: Monaco, Parma, Juventus, Barcelona.
Nacionalnost: Francuz.

Lilian Thuram odigrao je 503 klupske utakmice i osvojio najvažnije trofeje u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj , uključujući Seriju A i UEFA Kup s Parmom. Bio je najbolji defanzivac reprezentacije Francuske, za koju je nastupio 142 puta i osvojio Svjetsko prvenstvo 1998. godine kada je u finalu pao favorizirani Brazil.

U polufinalu tog turnira protiv Hrvatske postigao je jedina dva gola u karijeri za nacionalni tim, i tako donio Francuskoj pobjedu od 2:1 i plasman u finale.

Osvojio je i Europsko prvenstvo 2000, a 2006. je s Francuskom stigao do finala Svjetskog prvenstva.

Poslije završetka igračke karijere posvetio se društvenom aktivizmu, borbi protiv rasizma i humanitarnom radu. Njegovi sinovi, Marcus i Khéphren Thuram, nastavili su nogometnu tradiciju igrajući za francusku reprezentaciju.

23. Diego Godín

Godina rođenja: 1986.
Igrao: 2003–2023.
Klubovi: Cerro, Nacional, Villarreal, Atlético Madrid, Inter Milan, Cagliari, Atlético Mineiro, Vélez Sarsfield.
Nacionalnost: Urugvajac.

Diego Godín je odigrao 557 klupskih utakmica i osvojio osam trofeja s Atlético Madridom, uključujući La Ligu 2013–14, kada je postigao odlučujući gol u remiju protiv Barcelone za osvajanje titule.

Bio je lider obrane i kapiten Urugvaja, za koju je nastupio rekordnih 161 put. Na Svjetskom prvenstvu 2014. dao je ključni gol protiv Italije, kojim je Urugvaj prošao u osminu finala. S reprezentacijom je osvojio Copa Américu 2011. i bio dio tima koji je stigao do polufinala Svjetskog prvenstva 2010. godine.

Bio je jedan od najboljih defanzivaca svoje generacije. Karijeru je završio 2023. godine u Vélez Sarsfieldu.

22. Sami Hyypia

Godina rođenja: 1973.
Igrao: 1989–2011.
Klubovi: PaPe, Kumu, MyPa, Willem II, Liverpool, Bayer Leverkusen.
Nacionalnost: Finac.

Sami Hyypiä je odigrao 589 klupskih utakmica i deset godina bio stub obrane Liverpoola, sa kojim je osvojio deset trofeja. Ključni trenutak njegove karijere bio je briljantan nastup u finalu Lige prvaka 2005, kada je pomogao Liverpoolu da se vrati nakon zaostatka od 0:3 i osvoji titulu poslije penala protiv Milana.

Nosio je kapitensku traku kluba do 2003. godine, kada ga je zamijenio Steven Gerrard, ali je i dalje bio vođa na terenu. U dresu Finske upisao je 105 nastupa i bio dugogodišnji kapiten, ali mu je izostanak s velikih turnira ostao jedina neispunjena ambicija.

Poslije igračke karijere prešao je u trenerske vode, vodeći Bayer Leverkusen, Brighton i Zürich. Uvršten je u Finsku sportsku kuću slavnih 2024. kao jedan od najuspješnijih nogometaša u povijesti svoje zemlje.

najbolji-defanzivci-u-nogometu

21. Roberto Ayala

Godina rođenja: 1973.
Igrao: 1991–2011.
Klubovi: Ferro Carril Oeste, River Plate, Napoli, Milan, Valencia, Real Zaragoza, Racing Club.
Nacionalnost: Argentinac.

Roberto Ayala je odigrao 501 klupsku utakmicu i bio ključni defanzivac Valencie tijekom sedam sezona, gdje je osvojio La Ligu 2001–02 i 2003–04, kao i UEFA Kup 2004. godine.

U finalu UEFA Lige prvaka 2001. predvodio je obranu Valencie, ali je tim izgubio od Bayerna nakon penala. Za reprezentaciju Argentine nastupio je 116 puta i bio kapetan u rekordna 63 meča, uključujući Svjetsko prvenstvo 2006, gdje je postigao gol protiv Njemačke u četvrtfinalu.

Također, osvojio je zlato na Olimpijskim igrama 2004. i srebro na Copa Americi 2007, nakon čega se povukao iz reprezentacije. Sjećamo ga se po agresivnim duelima, odličnoj igri glavom i liderskim sposobnostima, ostao je jedan od najboljih argentinskih defanzivaca svih vremena. Sada je dio stručnog štaba reprezentacije Argentine kao pomoćni trener.

20. Tony Adams

Godina rođenja: 1966.
Igrao: 1983–2002.
Klubovi: Arsenal.
Nacionalnost: Englez.

Tony Adams je odigrao 504 utakmice za Arsenal i bio kapetan “Topnika” 14 godina, osvojivši četiri titule prvaka Engleske u tri različita desetljeća. U sezoni 1988–89, predvodio je Arsenal do titule odlučujućom pobjedom nad Liverpoolom na Anfildu u posljednjem kolu.

Godine 1994. kapetan je tima koji je osvojio Kup pobjednika kupova pobijedivši Parmu u finalu.

Pod vodstvom Arsènea Wengera osvojio je duple krune 1997–98 i 2001–02, završivši karijeru kao jedan od najvećih defanzivaca engleskog nogometa. Za reprezentaciju Engleske odigrao je 66 utakmica i sudjelovao na četiri velika turnira, uključujući EURO 1996, gdje je predvodio ekipu do polufinala.

Nakon umirovljenja posvetio se trenerskoj karijeri i osnivanju organizacije za pomoć sportašima u borbi protiv zavisnosti. U njegovu čast, Arsenal mu je podigao statuu ispred stadiona Emirates.

Ukoliko vas zanima nogomet na ostrvu, Engleski nogometni klubovi sa najviše titula su tema koju morate da “prelistate”.

19. Matthias Sammer

Godina rođenja: 1967.
Igrao: 1985–1998.
Klubovi: Dynamo Dresden, VfB Stuttgart, Inter Milan, Borussia Dortmund.
Nacionalnost: Njemac.

Matthias Sammer odigrao je 291 klupsku utakmicu i bio ključni igrač Borussije Dortmund, s kojom je osvojio dvije Bundeslige i Ligu prvaka 1997. godine, kada je kao kapetan predvodio tim do pobjede od 3:1 nad Juventusom u finalu.

Nastupio je na Europskom prvenstvu 1996, gdje je igrao kao libero i postigao gol u četvrtfinalu protiv Hrvatske, a njegov učinak donio mu je nagradu za najboljeg igrača turnira i kasnije Zlatnu loptu iste godine.

Za reprezentaciju Njemačke odigrao je 51 utakmicu, dok je prije toga imao 23 nastupa za Istočnu Njemačku. Zbog kroničnih problema s koljenom završio je igračku karijeru 1998. i prešao u trenerske vode.

Kao trener Borussije Dortmund osvojio je Bundesligu 2002, a kasnije je bio sportski direktor Bayerna, gdje je imao važnu ulogu u kreiranju tima koji je osvojio tripletu 2013. godine. Smatra se jednim od najboljih libera u povijesti nogometa.

18. Marcel Desailiy

Godina rođenja: 1968.
Igrao: 1986–2006.
Klubovi: Nantes, Marseille, Milan, Chelsea, Al-Gharafa, Qatar SC.
Nacionalnost: Francuz.

Marcel Desailly je odigrao 539 klupskih utakmica i postao prvi igrač u povijesti koji je osvojio Ligu prvaka dvije godine zaredom s različitim klubovima – 1993. s Marseilleom i 1994. s Milanom, gdje je postigao gol u finalu protiv Barcelone (4:0).

Bio je nezamjenjiv dio francuske reprezentacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 1998, iako je u finalu dobio crveni karton, kao i Europsko prvenstvo 2000. godine.

Nakon povlačenja Didiera Deschampsa, preuzeo je kapitensku traku Francuske i predvodio ekipu do osvajanja Kupa konfederacija 2001.

Za reprezentaciju je odigrao 116 utakmica i jedno vrijeme bio rekorder po broju nastupa. Tijekom karijere igrao je i kao defanzivni veznjak i kao štoper, ističući se fizičkom snagom, inteligentnim postavljanjem i liderskim osobinama.

17. Lúcio

Godina rođenja: 1978.
Igrao: 1997–2020.
Klubovi: Internacional, Bayer Leverkusen, Bayern Munich, Inter Milan, Juventus, São Paulo, Palmeiras, FC Goa, Gama, Brasiliense.
Nacionalnost: Brazilac.

Lúcio je odigrao 447 klupskih utakmica i bio ključni defanzivac Intera u sezoni 2009–10, kada je tim osvojio tripletu, uključujući Ligu prvaka, pobjedom nad njegovim bivšim klubom Bayernom u finalu. Tokom karijere isticao se snažnim duelima, izuzetnim defanzivnim postavljanjem i hrabrim prodorima s loptom, što mu je donijelo nadimak "O Cavalo" (Konj).

Na Svjetskom prvenstvu 2002. bio je standardni štoper Brazila i odigrao svih 630 minuta turnira, i tako pomogao timu osvojiti titulu pobjedom nad Njemačkom u finalu. Također je predvodio selekciju do osvajanja Kupa konfederacija 2005. i 2009, postigavši pobjedonosni gol glavom u finalu protiv SAD-a.

Sa 105 nastupa za Brazil bio je jedan od najpouzdanijih defenzivaca svoje generacije i kapiten reprezentacije u završnoj fazi karijere. Nakon povlačenja iz fudbala 2020. godine, ostao je upamćen kao jedan od najboljih brazilskih obrambenih igrača svih vremena.

16. Jaap Stam

Godina rođenja: 1972.
Igrao: 1992–2007.
Klubovi: FC Zwolle, SC Cambuur, Willem II, PSV Eindhoven, Manchester United, Lazio, Milan, Ajax.
Nacionalnost: Holanđanin.

Jaap Stam je odigrao 415 klupskih utakmica i bio ključni defenzivac Manchester Uniteda tokom osvajanja trostruke krune 1998/99, uključujući finale Lige prvaka protiv Bayerna, gdje je bio dominantan u obrani.

Tri puta uzastopno izabran je u PFA tim godine u Engleskoj, a UEFA ga je proglasila najboljim defanzivcem Lige prvaka 1999. i 2000. godine. Nakon prelaska u Lazio 2001, osvojio je Kup Italije, a potom je s Milanom 2005. godine igrao finale Lige prvaka protiv Liverpoola.

Za reprezentaciju Nizozemske nastupio je 67 puta i sudjelovao na tri Europska prvenstva i Svjetskom prvenstvu 1998, gdje je bio dio tima koji je stigao do polufinala. Poznat po snazi, brzini i besprijekornom pozicioniranju, ostao je upamćen kao jedan od najdominantnijih defenzivaca svoje generacije.

Nakon završetka igračke karijere 2007, posvetio se trenerskom poslu, vodeći klubove u Nizozemskoj, Engleskoj i SAD-u.

15. Fernando Hierro

Godina rođenja: 1968.
Igrao: 1987–2005.
Klubovi: Valladolid, Real Madrid, Al-Rayyan, Bolton Wanderers.
Nacionalnost: Španac.

Fernando Hierro odigrao je 545 klupskih utakmica i bio jedan od najvažnijih igrača Real Madrida, s kojim je osvojio pet titula prvaka Španjolske i tri Lige prvaka. U finalu Lige prvaka 1998. bio je ključni defenzivac u pobjedi nad Juventusom (1:0), donoseći Realu prvi europski trofej poslije 32 godine.

Za reprezentaciju Španjolske nastupio je 89 puta i postigao 29 golova, uključujući odlučujući pogodak glavom protiv Danske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1994. godine.

Nastupao je na četiri Svjetska prvenstva i dva Europska prvenstva, a 2002. predao kapitensku traku Raúlu nakon povlačenja iz nacionalnog tima.

Poznat po snazi, sjajnoj igri glavom i izuzetnom osećaju za gol, ostao je jedan od najefikasnijih defenzivaca u povijesti nogometa. Nakon završetka karijere posvetio se trenerskom i menadžerskom poslu, a 2018. godine bio je selektor Španjolske na Svjetskom prvenstvu.

14. Thiago Silva

Godina rođenja: 1984.
Igrao: 2002–2024.
Klubovi: RS Futebol, Juventude, Porto B, Dynamo Moscow, Fluminense, AC Milan, Paris Saint-Germain, Chelsea.
Nacionalnost: Brazilac.

Thiago Silva odigrao je 447 klupskih utakmica i bio ključni defenzivac u osvajanju Lige prvaka 2020–21 sa Chelseajem, gdje je komandirao obranom u finalu protiv Manchester Cityja.

Sa Paris Saint-Germainom osvojio je sedam titula prvaka Francuske i postao najdugovječniji kapiten u povijesti kluba, vodeći tim do finala Lige prvaka 2020. godine.

Za Brazil je nastupio 113 puta, bio kapiten na Svjetskom prvenstvu 2014, a osvojio je Kopa Ameriku 2019. godine. Poznat po izuzetnom postavljanju, mirnoći pod pritiskom i preciznom pasu, često se poredi s legendarnim Francom Baresijem .

Nakon povratka u Fluminense 2024. završio je bogatu karijeru.

najbolji-stoperi-u-fudbalu

13. Alessandro Nesta

Godina rođenja: 1976.
Igrao: 1993–2014.
Klubovi: Lazio, AC Milan, Montreal Impact, Chennaiyin.
Nacionalnost: Italijan.

Alessandro Nesta odigrao je 451 klupsku utakmicu i bio ključni defenzivac AC Milana, s kojim je osvojio dvije Lige prvaka (2003. i 2007), dok je u finalu 2003. godine briljirao protiv Juventusa, doprinoseći osvajanju trofeja nakon penala.

Sa Laziom je osvojio čuvenu titulu u sezoni 1999–2000, uz osvajanje Kupa Italije i UEFA Superkupa. Za reprezentaciju Italije nastupio je 78 puta i bio dio tima koji je osvojio Svjetsko prvenstvo 2006, iako je zbog povrede propustio završne utakmice turnira.

Poznat po besprijekornom tajmingu, vrhunskom postavljanju i gracioznim klizećim startovima, bio je jedan od najdominantnijih defenzivaca svoje generacije. Nakon povlačenja iz nogometa posvetio se trenerskom poslu, vodeći klubove u Italiji i SAD-u.

12. Fabio Cannavaro

Godina rođenja: 1973.
Igrao: 1992–2011.
Klubovi: Napoli, Parma, Inter Milan, Juventus, Real Madrid, Al-Ahli.
Nacionalnost: Italijan.

Fabio Cannavaro odigrao je 545 klupskih utakmica, a sa Azurima ima pehar Svjetskog prvenstva 2006, gdje je briljirao u polufinalu protiv Njemačke i zaslužio nadimak „Berlinski zid“.

Iste godine osvojio je Zlatnu loptu i FIFA nagradu za najboljeg igrača svijeta, postavši jedan od rijetkih defenzivaca koji su osvojili ove prestižne nagrade. Tokom klupske karijere osvojio je dvije titule La Lige s Real Madridom, kao i UEFA Kup i dva Kupa Italije s Parmom.

Bio je kapiten Juventusa i najviše puta nastupao za talijansku reprezentaciju prije nego što ga je prestigao Gianluigi Buffon.

Poznat po sjajnom postavljanju, preciznim uklizavanjima i nevjerovatnoj igri glavom uprkos nižoj visini za štopera, smatra se jednim od najboljih defenzivaca u povijesti nogometa. Nakon povlačenja, posvetio se trenerskoj karijeri, vodeći klubove u Italiji, Kini i na Bliskom istoku.

11. Daniel Passarella

Godina rođenja: 1953.
Igrao: 1971–1989.
Klubovi: Sarmiento, River Plate, Fiorentina, Inter Milan.
Nacionalnost: Argentinac.

Daniel Passarella odigrao je 451 klupsku utakmicu i bio jedan od najefikasnijih defenzivaca u povijesti nogometa – 134 puta bio je strijelac. Kapiten Argentine predvodio je Gaučose do titule na Svjetskom prvenstvu 1978, postavši prvi Argentinac koji je podigao trofej.

Bio je poznat po čvrstoj igri, odličnim skokovima i preciznim izvođenjem slobodnih udaraca, a u Seriji A sa Fiorentinom sezone 1985–86. dao je 11 golova. Rekord za defenzivca.

Osvojio je 7 nacionalnih titula s River Plateom i bio lider na terenu poznat po svojoj strastvenoj igri. Nakon završetka karijere, uspješno je vodio Argentinu do četvrtfinala Svjetskog prvenstva 1998. i osvojio titulu u Meksiku s Monterreyem.

Kasnije je bio predsjednik River Platea, ali je njegov mandat obilježen kontroverzama i financijskim problemima kluba.

10. Franco Baresi

Godina rođenja: 1960.
Igrao: 1977–1997.
Klubovi: AC Milan.
Nacionalnost: Italijan.

Franco Baresi odigrao je 532 utakmice za AC Milan i bio stub obrane kluba koji je osvojio tri Lige prvaka, uključujući finale 1994. protiv Barcelone (4:0), gdje je dominirao u defenzivi.

Kao kapiten je predvodio Milan do šest titula u Seriji A i postao glavni pod trenerskim palicama Arriga Saccija i Fabija Kapela.

Za Italiju nastupio je 81 put, osvojio Svjetsko prvenstvo 1982, a 1994. u finalu protiv Brazila igrao briljantno nakon brzog oporavka od povrede, ali je promašio penal u završnom izvođenju.

Nakon povlačenja, Milan je povukao njegov broj 6, a on se posvetio radu u klupskoj omladinskoj školi i nogometnoj administraciji.

9. Ronald Koeman

Godina rođenja: 1963.
Igrao: 1980–1997.
Klubovi: Groningen, Ajax, PSV, Barcelona, Feyenoord.
Nacionalnost: Holanđanin.

Ronald Koeman odigrao je 535 klupskih utakmica i ostao upamćen kao jedan od najefikasnijih defenzivaca svih vremena, sa 192 postignuta gola.

Njegov najupečatljiviji trenutak u karijeri bio je gol iz slobodnog udarca u finalu Lige prvaka 1992, koji je Barceloni donio prvi europski trofej u pobjedi nad Sampdorijom (1:0). Osvojio je četiri uzastopne titule La Lige sa Barcelonom, kao i europsku tripletu sa PSV-om 1988. godine.

Sa reprezentacijom Nizozemske slavio je na Europskom prvenstvu 1988, gdje je bio ključni dio obrane i strijelac važnog penala u polufinalu protiv Njemačke. Poznat po moćnim šutevima, preciznim slobodnim udarcima i sposobnosti da igra i u defenzivi i u veznom redu, Koeman je ostao sinonim za modernog defenzivca.

Poslije igračke karijere postao je uspješan trener, vodeći klubove u Nizozemskoj, Španjolskoj i Engleskoj, kao i reprezentaciju Nizozemske.

8. Bobi Moore

Godina rođenja (i smrti): 1941–1993.
Igrao: 1958–1983.
Klubovi: West Ham United, Fulham, San Antonio Thunder, Seattle Sounders, Herning Fremad, Eastern, Carolina Lightnin'.
Nacionalnost: Englez.

Bobby Moore odigrao je 716 klupskih utakmica i ostao upamćen kao kapetan Engleske koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 1966, podigavši trofej na Wembleyju.

U finalu protiv Zapadne Njemačke briljirao je za „Gordi albion“ mirnoćom i preciznim dodavanjima, dok je njegov potez presretanja napada protiv Brazila 1970. ostao upamćen kao jedno od najboljih uklizavanja u povijesti nogometa. Sa West Ham Unitedom osvojio je FA Kup 1964. i Kup pobjednika kupova 1965, kada je postao legenda kluba.

Inače, kraljica Elizabeta II je uručila zlatni pehar svjetskog prvenstva u nogometu kapitenu Engleske Boby Mooreu 1966. godine.

Za Englesku je nastupio 108 puta, držeći rekord po broju nastupa za jednog defenzivca sve do 2009. godine.

Poznat po izvanrednom čitanju igre i besprijekornoj eleganciji u obrani, Pele ga je opisao kao najboljeg defenzivca protiv koga je igrao. Nije bio dominantan fizički, ali je tehnički sve nadoknađivao.

Nakon smrti, West Ham je povukao dres sa brojem 6, dok njegov kip danas stoji ispred Wembley stadiona kao simbol engleskog fudbala.

7. Virgil van Dijk

Godina rođenja: 1991.
Igrao: 2011–.
Klubovi: Groningen, Celtic, Southampton, Liverpool.
Nacionalnost: Holanđanin.

Virgil van Dijk odigrao je 225 utakmica za Liverpool i bio ključni defenzivac u osvajanju Lige prvaka 2019, kada je u finalu protiv Tottenhama (2:0) dominirao obranom i proglašen igračem utakmice.

Iste godine osvojio je UEFA nagradu za najboljeg nogometaša Europe, kao jedini defenzivac kojem je to pošlo za rukom.

Vodio je Liverpool do titule Premijer lige 2019–20, prve za klub poslije 30 godina, dok je u sezoni 2018–19 izabran za igrača godine u Engleskoj. Sa Nizozemskom je stigao do finala UEFA Lige nacija 2019. i predvodio ekipu na Svjetskom prvenstvu 2022. godine.

Snažan, brz i konkretan, smatran je jednim od najdominantnijih defenzivaca svoje generacije. Nakon što je 2023. postao kapiten Liverpoola, postao je apsolutni autoritet u svlačionici i na terenu.

6. Carles Puyol

Godina rođenja: 1978.
Igrao: 1996–2014.
Klubovi: Barcelona C, Barcelona B, Barcelona.
Nacionalnost: Španac.

Carles Puyol odigrao je 482 utakmice za Barcelonu i bio 10 godina kapetab tima u osvajanju šest titula La Lige i tri Lige prvaka, uključujući finale 2009. godine kada je dominirao u pobjedi nad Manchester Unitedom (2:0). Tim je tada vodio Pep Guardiola (više o njemu čitajte u biografiji Pepa Gvardiole).

Njegov najvažniji gol za reprezentaciju Španjolske došao je U polufinalu Svjetskog prvenstva 2010. dao je gol za Španjolsku, kada je snažnim udarcem glavom donio pobjedu nad Njemačkom (1:0). Španjolci su te godine osvojili titulu sa čuvenom generacijom u kojoj su igrali Xavi, Iniesta, Villa

S reprezentacijom je osvojio i Europsko prvenstvo 2008, a bio je nezamjenjiv dio obrane. Poznat po besprijekornom postavljanju, snažnim duelima i nepokolebljivom duhu, Puyol je ostao jedan od najcjenjenijih defenzivaca u povijesti nogometa.

Nakon povlačenja 2014. posvetio se radu u Barceloni i promovisanju sportskih vrijednosti.

5. Nemanja Vidić

Godina rođenja: 1981.
Igrao: 2000–2016.
Klubovi: Red Star Belgrade, Spartak Subotica, Spartak Moscow, Manchester United, Inter Milan.
Nacionalnost: Srbin.

Nemanja Vidić odigrao je 211 utakmica za Manchester United i bio jedan od najdominantnijih defenzivaca Premijer lige, osvojivši pet titula prvaka Engleske. U sezoni 2008–09 odigrao je ključnu ulogu u rekordnoj seriji od 14 uzastopnih utakmica bez primljenog gola, a iste godine osvojio je i nagradu za igrača sezone u Engleskoj.

Bio je kapetan tima koji je 2008. godine pobijedio Chelsea u finalu Lige prvala nakon penala, pruživši besprijekornu defenzivnu partiju. Sa reprezentacijom Srbije sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu 2006. i 2010, a bio je dio čuvene "Famous Four" obrane koja je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. primila samo jedan gol.

“Da se ja pitam, Virgil Van Dijka bih stavio na klupu, a u timu bi mi igrao Nemanja Vidić“, rekao je svojevremeno Terry (inače, četvrti na našoj listi), što dovoljno govori koliko je moćan bio Vidić na terenu.

Hrabar na terenu, išao je glavom gdje drugi nije htio nogom, te ostao jedan od najcjenjenijih defenzivaca modernog nogometa. Nakon završetka karijere 2016. u Interu, fokusirao se na razvoj nogometa u Srbiji i analitički rad.

"Toliko je Fergusonovih štopera koji mogu da uđu na ovu listu: Stiv Brus, Geri Palister, Jap Stam, Rio Ferdinand, ali Nemanja Vidić je ispred njih zbog bagatelne cijene od 7.000.000 funti. Srbin nije bio tehnički nadaren kao Ferdinand ili kompletan kao Stam, ali njegov dolazak 2006. godine je transformirao obranu Uniteda, izvukao najbolje iz Ferdinanda i bio je platforma za formiranje sjajnog Fergusonovog tima. Vidić je bio beskompromisan u duelu, fantastičan u zraku, jak na zemlji i neko vrijeme mu niko ništa nije mogao", navodi se u objašnjenju uglednog Goal.com portala.

4. John Terry

Godina rođenja: 1980.
Igrao: 1998–2018.
Klubovi: Chelsea, Nottingham Forest (pozajmica), Aston Villa.
Nacionalnost: Englez.

John Terry odigrao je 492 utakmice za Chelsea i bio kapetan u najslavnijem periodu “Plavaca” dok je tim vodio Žoze Murinjo, osvojivši pet titula Premijer lige i Ligu prvaka 2012. godine. Njegova hrabra obrana i liderstvo pomogli su timu da sa desetoricom igrača eliminiraju favoriziranu Barcelonu u polufinalu Lige prvaka 2012, iako je on sam bio suspendiran za finale protiv Bayerna.

Tri puta proglašen je za najboljeg štopera od strane UEFA i bio je jedini Englez u idealnom timu Svjetskog prvenstva 2006. godine. Njegova sposobnost čitanja igre, snaga u duelima i nevjerojatna igra glavom učinili su ga jednim od najboljih defenzivaca u povijesti Premijer lige.

Za reprezentaciju Engleske odigrao je 78 mečeva i predvodio tim na dva Svjetska prvenstva.

Nakon završetka igračke karijere posvetio se trenerskom poslu, radeći kao pomoćni trener Aston Ville i Leicester Citya. Njegov utjecaj na engleski nogomet ostaje nemjerljiv, a 2024. godine primljen je u Kuću slavnih Premijer lige.

3. Paolo Maldini

Godina rođenja: 1968.
Igrao: 1984–2009.
Klubovi: AC Milan.
Nacionalnost: Italijan.

Paolo Maldini odigrao je 647 utakmica u Seriji A i postao simbol AC Milana, s kojim je osvojio pet titula Lige prvaka, uključujući finala 1994. i 2003, gdje je briljirao u defenzivi. U finalu Lige prvaka 2005. postigao je najbrži gol u povijesti finala ovog natjecanja, ali je njegov tim poražen od Liverpoola nakon penala.

Kao kapetan Milana i reprezentacije Italije, odigrao je 126 utakmica za nacionalni tim i predvodio ga do finala Svjetskog prvenstva 1994. i Europskog prvenstva 2000.

Poznat po besprijekornom postavljanju, elegantnoj igri i vrhunskom vođenju obrane , Maldini je jedan od najcjenjenijih defenzivaca svih vremena.

"Za mene je najbolji štoper Paolo Maldini. Nevjerovatno poštujem tog čovjeka. On je prava nogometna legenda. Nevjerojatno je na koji način je igrao i štp je sve osvojio sa MIlanom", rekao je Virgil van Dijk za Maldinija.

Nakon povlačenja, Milan je povukao njegov broj 3, a on se posvetio radu u nogometnoj administraciji i tehničkom sektoru kluba.

2. Sergio Ramos

Godina rođenja: 1986.
Igrao: 2003–2025.
Klubovi: Sevilla, Real Madrid, PSG, Monterrey.
Nacionalnost: Španac.

Sergio Ramos je jedan od najboljih defenzivaca svih vremena, poznat po svojoj čvrstini, liderstvu i sposobnosti da postiže golove iz prekida. U dresu Real Madrida proveo je 16 sezona, osvojivši pet titula La Lige i četiri trofeja Lige prvaka.

Njegov ključni trenutak bio je u finalu Lige prvaka 2014. protiv Atletiko Madrida, kada je u 93. minutu postigao izjednačujući gol i omogućio svom timu osvajanje titule. Sa reprezentacijom Španjolske osvojio je dva Europska prvenstva i Svjetsko prvenstvo 2010, gdje je bio stub odbrane tima.

“On je najbolji defanzivac na svijetu, kada sam ja bio u Realu on je imao 21 ili 22 godine, a energija je prštala iz njega, želio je da bude svuda, da radi sve. Sada je drugačije, sazrio je, koristi svoj talenat na najbolji mogući način”, izjavio je svojevremeno Van der Vart, sa kojim se slaže i francuski magazin “France de Futbol”:

"Dominantan utisak je da nijedan defenzivac nikada nije imao toliki utjecaj na tim za koji igra i to se događa na obje strane terena, što ga možda čini jedinstvenim u odnosu na svoje prethodnike".

Rekorder je po broju nastupa za Španjolsku, a poznat je i kao najviše puta isključen igrač u povijesti La Lige. Poslije uspješnih sezona u PSG-u i povratka u Sevillu, 2025. se pridružio Monterreju, nastavljajući karijeru u Meksiku.

1. Franz Beckenbauer – Der Kaiser

Godina rođenja – smrti: 1945 – 2024.
Igrao: 1964–1983.
Klubovi: Bayern Minhen, New York Cosmos, Hamburger SV.
Nacionalnost: Njemac.

Franz Beckenbauer je najbolji defenzivni centralni bek ikada! Kao kapetan i kasnije selektor Njemačke, jedini je defenzivac koji je osvojio Zlatnu loptu dva puta, 1972. i 1976, dok je istovremeno uspio da podigne trofej Svjetskog prvenstva i kao igrač (1974) i kao selektor (1990).

Bio je lider Bayern Munchena i osvojio je tri uzastopne titule Kupa šampiona (1974–1976), a klub je pod njegovim vodstvom postao europska sila. U finalu Kupa šampiona 1974, kada je Bajern savladao Atletiko Madrid, Beckenbauer je komandirao obranom nevjerovatnom smirenošću, dok je u finalu 1976. pokazao čelične živce pred penal-seriju koja je Bayernu donijela treći uzastopni naslov.

Njegov defanzivni učinak u finalu Svjetskog prvenstva 1974. protiv Johana Cruyffa i "Totalnog nogometa" Nizozemske bio je školski primjer taktike i čitanja igre.

Tokom 1970-ih, bio je ključna figura Njemačke reprezentacije. “Panceri” su sa Bekenbauerom uzeli titulu prvaka Europe 1972. i svjetski tron dvije godine kasnije.

Diktirao je tempo igre iz posljednje linije, što nitko prije njega nije radio. Sa povrijeđenim ramenom igrao je u polufinalu Svjetskog prvenstva 1970. protiv Italije, kada je odbio da napusti teren. Povezao je ruku i nastavio meč.

Poslije igračke karijere, kao selektor je 1990. donio Njemačkoj treću titulu prvaka svijeta, pridruživši se ekskluzivnom klubu ljudi koji su osvajali Mundijal i kao igrači i kao treneri. Njegova vizija i autoritet omogućili su mu da vodi Njemačku sa istom preciznošću i inteligencijom kakvu je imao na terenu.

Postigao je 81 gol u prvenstvima. Cjelokupan utjecaj na nogomet koji je imao "Der Kaiser" i danas se vidi kod igrača koji deluju elegantno na terenu.

Ovim smo veoma opširnu temu najvećih štopera u nogometnoj povijesti zaokružili. Ako gledamo samo 2025. godinu, tu bi se našla i imena kao što su Ruben Dias, Marquinhos, Milan Skriniar, Aymeric Laporte, Miki van de Vente, Salibu, Gabrijel i mnogi drugi,

Više o sportskim događanjima čitajte na Formulinim blogovima, a mi ćemo vam predložiti i da registrirate nalog, proučite način uplate i odigrate tiket. Ako biste da vidite što se sve igra ove godine, tu vam je i Sportski kalendar 2025 sa najvažnijim sportskim događajima. Korisno je i proučiti sve o mobilnom klađenju u 6 koraka.