Najbolji šahisti svih vremena – čuveni velemajstori u šahu

Gari Kasparov je najbolji šahista svih vremena jer je bio najdominantniji i najuticajniji velemajstor u šahu ikada. Dva desetljeća  je vladao svjetskim šahom. Legendarni dueli sa Karpovom, knjige, trenerski rad čine ga neprikosnovenim. Ostali najbolji šahisti svih vremena koji čine našu TOP listu jesu Magnus Karlsen, Bobi Fischer, José Raúl Capablanca, Anatolij Karpov,  Mihail Botvinik i Vladimir Kramnik.

Prije nego što u nastavku predstavimo TOP 7 najboljih šahista svih vremena, preporučujemo da sportsko klađenje igrate na Formula online kladionici jer imamo zaista sjajne kvote. Tu je i live klađenje za odluke u trenutku, kao i loto klađenje za ljubitelje brojeva.

Tabela pokazuje TOP 7 najboljih velemajstora u šahu prema mnogim portalima, poput Chess, Chessify i mnogim drugima.

7. Vladimir Kramnik (Vladimir Borisovich Kramnik)

Vladimir Kramnik – šahist koji je svrgnuo cara. Kada je 2000. godine pobijedio Garija Kasparova bez ijednog poraza, i to bez velike pompe, bio je autsajder – i šokirao je šahovski svijet. Ipak, oni koji su ga pratili dulje znali su da je riječ o kralju strategije. Iza njegove mirne vanjštine krio se majstor suptilnosti i jedan od najdubljih umova koje je šahovska ploča ikada imala.

Rođen je 1975. na obali Crnog mora, a školovao se u čuvenoj Botvinnikovoj školi. Kramnik je šah shvatio ozbiljno još od djetinjstva. Sa 17 godina već je briljirao na Olimpijadi u Manili, a Garija Kasparova toliko je impresionirao da ga je uzeo za sekundanta u meču protiv Ananda 1995. godine. Kasnije će, ironično, upravo on svrgnuti Kasparova i otvoriti novo poglavlje u povijesti šaha.

U Londonu 2000. godine, protiv tada neprikosnovenog Kasparova, Kramnik je iz džepa izvukao staru, gotovo zaboravljenu Berlinsku obranu i pretvorio je u nepobjedivi bedem. Kasparov nije uspio dobiti nijednu partiju, a Kramnik je upisao dva remek-djela i ušao u povijest kao prvi svjetski prvak koji je pobijedio Kasparova u meču.

Nakon toga, uspješno je obranio titulu protiv Leka 2004. godine i postao jedini čovjek koji je ujedinio titule FIDE i klasičnog šampiona, pobijedivši Veselina Topalova 2006. u meču koji je obilježila čuvena "toaletna afera". I pored spornog petog poena, Kramnik je na ploči riješio sve dileme – pobijedivši Topalova u brzopoteznom taj-brejku i postao prvi nesporni svjetski šampion od 1993. godine.

Godinu dana kasnije, izgubio je titulu od Ananda, a pokušaj da je vrati 2008. u Bonu nije uspio. Ipak, Kramnik je ostao u svjetskom vrhu, stalni kandidat za tron, redovito osvajajući turnire najvišeg nivoa – među njima Dortmund i Tal Memorijal.

Poznat je po surovom realiziranju prednosti i vrhunskim završnicama, ali i po modernizaciji otvaranja. Njegova upotreba Berlinske i Petrovljeve obrane redefinirala je repertoar najjačih igrača. Zahvaljujući Kramniku, Kraljevsko-indijska obrana se godinama izbjegavala, a Katalonsko otvaranje je ponovo postalo popularno upravo njegovom zaslugom.

Tijekom karijere dostigao je rejting 2817, igrao protiv četiri generacije velikana i zabilježio niz od 80 partija bez poraza pred meč s Kasparovom – jedan od najdužih nizova na vrhunskom nivou. Godine 2019. povukao se iz profesionalnog šaha i posvetio širenju šaha među djecom i kroz obrazovni sustav.

Kramnik nije gradio imidž – gradio je pozicije. Nije tražio slavu – tražio je savršen potez. U tišini, iz pozadine, postao je jedan od najvećih koji su ikada igrali ovu igru.

6. Mihail Botvinnik (Mikhail Botvinnik)

Mihail Botvinnik nije bio samo svjetski prvak – bio je arhitekt modernog šaha. Bio je šesti svjetski prvak i tvorac slavne sovjetske škole, šahist, inženjer, znanstvenik, politički simbol i strateg čiji se pristup i danas koristi prilikom odigravanja mnogih poteza.

Rođen 1911. u tadašnjoj Finskoj (danas teritorija Rusije), Botvinnik je naučio šah s 12 godina i vrlo brzo pokazao nevjerojatnu disciplinu i analitičnost. Sa samo 14 godina pobijedio je svjetskog šampiona Capablancu u simultanci – simbolično otvarajući vlastiti put prema tronu. Paralelno sa šahom, diplomirao je elektrotehniku i doktorirao.

Titulu svetskog prvaka osvojio je 1948. u meču koji je organiziran u čast preminulog Aleksandra Aljehina, Botvinnik je započeo eru u kojoj je, uz dvije pauze, vladao svjetskim šahom do 1963. godine. Zanimljivo, svaki put kada bi izgubio titulu (od Smislova 1957. i od Tala 1960.), uspijevao je da je povrati u revanšu – jedinstven slučaj u povijesti.

Botvinnik je odigrao sedam mečeva za svjetsku titulu i uspostavio sistem šampionskih ciklusa kakav i danas poznajemo: kandidatski turniri, izazivač, meč za titulu. Rus je, inače, osnovao poznatu Botvinnikovu školu, u kojoj su stasali budući šampioni – Karpov, Kasparov i Kramnik.

Neretko je igrao s crnim figurama, stvarajući komplikacije protivnicima koje je unaprijed predviđao.

Osvojio je šest titula šampiona Sovjetskog Saveza i bio stub reprezentacije koja je osvajala Olimpijade. Također je bio pionir u razvoju računalnog šaha – radio je na programima umjetničke inteligencije u vrijeme kada računari nisu mogli izračunati više od nekoliko poteza unaprijed.

Iako mu je politička klima u Sovjetskom Savezu često išla na ruku, Botvinnik nije bio pasivna figura sistema – njegov odnos s vlastima bio je kompleksan, ponekad i konfliktan. Ipak, uspio je da sačuva lični integritet i profesionalni doprinos bez kompromisa prema šahu. Preminuo je 1995. godine.

5. Anatolij Karpov (Anatoly Karpov)

Anatolij Karpov bio je šahist koji nije osvajao protivnika munjevitim napadima – on ga je gušio, tiho, precizno, potez po potez. Majstor pozicijske igre, poznat po stilu koji su mnogi opisivali kao „boa-konstriktor“ – Karpov nije tražio greške, on ih je izazivao.

Rođen 1951. u Zlatoustu, u srcu Sovjetskog Saveza, naučio je igrati šah sa četiri godine. Do svoje 15. godine već je bio velemajstor, a sa 23 godine – naslijedio je titulu svjetskog prvaka od Bobbyja Fischera, kada ovaj nije pristao braniti krunu prema pravilima FIDE. Iako je došao do trona bez odigranog meča, brzo je pokazao da je dostojan nasljednik.

Karpov je deset godina u kontinuitetu vladao svjetskim šahom (1975–1985), branio titulu u epskim mečevima protiv Viktora Korčnoja, i dominirao na turnirima širom svijeta. Ukupno je zabilježio preko 160 turnirskih pobjeda, što je rekord koji nitko nije nadmašio.

Njegova šahovska elegancija zasjala je u partijama poput one protiv Veselina Topalova u Dos Hermanasu 1994, gdje je taktički i pozicijski deklasirao mladu zvijezdu. No, njegovo najpoznatije rivalstvo bilo je ono protiv Garija Kasparova. Od 1984. do 1990. odigrali su pet mečeva za titulu, ukupno 144 partije. Iako je izgubio krunu 1985., Karpov je u svim mečevima bio ravnopravan i do posljednje partije opasan.

Nakon raskola Kasparova i FIDE 1993., Karpov se vratio kao FIDE svjetski prvak, osvajajući titulu tri puta (1993, 1996, 1998). Posebno se pamti njegov turnir u Linaresu 1994., kada je u najjačoj konkurenciji ostvario jedan od najboljih pojedinačnih rezultata u povijesti (+11=2), sa performansom većim od 2980.

Karpov je osvojio devet Šahovskih Oskara, igrao na šest Olimpijada za SSSR, bio član najjače reprezentacije u povijesti i nepobjediva figura klasičnog, strateškog šaha. Njegov stil bio je surovo jednostavan – pritisak bez prevelikog rizika, prednost bez haosa, pobjeda bez spektakla. I upravo u tome je bila njegova genijalnost.

Kasnije se posvetio politici, filateliji i obrazovanju – otvorio je šahovske škole, bio poslanik u ruskoj Dumi i jedan od najistaknutijih promotora šaha kao intelektualnog sporta.

Anatolij Karpov nije šah igrao da bi oduševljavao – igrao je da bi pobeđivao. A to je radio bolje od gotovo svih.

4. José Raúl Capablanca

Ako je šah umjetnost, onda je Hoze Raul Capablanca bio njen najčišći oblik. Bez opterećenja teorijom, bez gomile varijanti iz knjiga, ovaj Kubanac je šah igrao gotovo instinktivno – s lakoćom, preciznošću i elegancijom koju svijet do tada nije vidio. Njegova partija nije ličila na borbu – više na ples. Zvali su ga "šahovski Mozzart".

Rođen u Havani 1888., naučio je pravila igre gledajući oca. Sa 13 godina pobijedio je nacionalnog prvaka Kube, a do 20. godine već je bio poznat u cijelom svijetu. Karijeru je gradio ne teorijom, već praksom – igrajući simultanke, izazivajući prvake i osvajajući sve pred sobom.

U svijetu u kojem su šahisti memorirali otvaranja i analizirali knjige, Capablanca je odbijao da uopće otvori šahovsku knjigu. Ipak, to ga nije spriječilo da od 1916. do 1924. ostane neporažen – niz koji je bio nezamisliv za to vrijeme.

Njegova igra bila je kristalno jasna: pozicijska dominacija, savršena tehnika u završnicama i neosjetno gušenje protivnika. Bio je šahovska mašina prije nego što je šah postao računalni sport.

Titulu svjetskog prvaka  osvojio je 1921. godine, pobjedivši  legendarnog Emanuela Laskera u Havani, bez izgubljene partije. Bio je prvi šampion u povijesti koji je osvojio krunu bez ijednog poraza. Njegova dominacija bila je toliko očigledna da su mnogi smatrali da mu tada nijedan izazivač nije mogao parirati.

Unatoč briljantnosti, Capablanca nije dugo zadržao titulu. Godine 1927. izgubio ju je od Aleksandra Aljehina u Buenos Airesu, u meču koji je trajao čak 34 partije. Iako je poraz zabolio, Capablanca je ostao u svjetskom vrhu još godinama – pobjeđivao je prvake poput Botvinika, Euwea i Aljehina, ali priliku za revanš nikad nije dobio. Aljehin je godinama odbijao dati mu novu šansu.

Capablanca nije bio samo genij završnice – bio je prvi veliki ambasador šaha, putovao je širom svijeta kao diplomat svoje zemlje, organizirao turnire i promicao igru gdje god je kročio. Bio je miljenik publike, poznat po stilu, eleganciji i šarmu. Preminuo je 1942. u New Yorku, ali iza sebe je ostavio stil koji je nadživio epohe.

Njegove knjige, posebno "Chess Fundamentals", i danas se smatraju obveznom literaturom za sve koji žele razumjeti suštinu pozicijske igre i završnica. Bio je čovjek koji je šah igrao kao da ne postoji napor – i zato ga mnogi i dalje vide kao najveći prirodni talent koji je ikada postojao.

3. Bobby Fischer

Robert James „Bobby“ Fischer bio je šahist kakav se rađa jednom u stoljeću – čudo od djeteta, usamljeni genijalac neuklopljen u sisteme. Amerikanac je postao svjetski prvak 1972. i tako prekinuo četvrt stoljeća sovjetske dominacije u šahu, sam protiv cijele šahovske imperije. Za mnoge, Fischer je najdominantniji igrač koji je ikada pomicao figure crno-bijelim poljima.

Kao četrnaestogodišnjak postao je prvak SAD – najmlađi u povijesti. Sa 15 godina postao je najmlađi velemajstor ikada. Osvojio je svih osam američkih prvenstava na kojima je sudjelovao, a 1964. zabilježio je savršen rezultat 11/11, što nikome drugom nikad nije pošlo za rukom. Bio je nepredvidiv, tehnički besprijekoran, psihološki zastrašujuć. Njegov šah bio je poput matematike – čist, bez viškova.

Put do titule svjetskog prvaka bio je spektakl sam za sebe. Na putu do finala protiv Spasskoga, pomeo je Taimanova i Larsena sa po 6:0, a zatim pobijedio i Petrosjana. Taj niz od 20 uzastopnih pobjeda protiv najboljih na svijetu smatra se najimpresivnijim nizom u povijesti šaha.

U finalu 1972. u Reykjaviku, pobijedio je Spasskoga rezultatom 12,5 prema 8,5 u meču koji je trajao od srpnja do rujna i koji je prerastao sport te postao simbol Hladnog rata – Zapad protiv Istoka, Amerika protiv SSSR-a. Fischer je postao prvi Amerikanac svjetski prvak, a šah je preko noći postao planetarni fenomen.

Ali onda je – nestao.

Odbio je braniti titulu 1975. godine, tražeći vlastita pravila. Pošto FIDE nije prihvatila njegove uvjete, Fischer ju je automatski izgubio. Povukao se u izolaciju, godinama izbjegavao javnost, pojavljivao se povremeno – sve više kao figura iz sjene, s margine genijalnosti i paranoje.

Godine 1992. nakratko se vratio i pobijedio Spasskoga u revanšu u Jugoslaviji, što mu je donijelo sukob s američkim vlastima jer je prekršio sankcije UN-a.

"Popravio je kod nas zdravlje, ali mi se čini da se i psihički oporavio. Po mom mišljenju, on je imao ozbiljnih psihičkih problema. Za jedne je bio genije, a za druge ludak. Ja bih ga opisao kao čudaka. Imao sam utisak da se svega plašio, i od stvarnih i od nestvarnih stvari. Živio je na prvom katu, u apartmanu 219, dok su njegovi tjelohranitelji i osobni sekretar boravili u susjednim sobama. Fischer je tražio da sekretar drži odškrinuta vrata 24 sata dnevno, jer je strahovao da će ga netko napasti. Imao je malu kuhinju sa šankom, dnevni boravak i spavaću sobu s odvojenim WC-om i kupaonicom", rekao je za Politiku dr Agošton.

Živio je potom u egzilu – na Filipinima, u Mađarskoj, Japanu, a posljednje godine života proveo je na Islandu, zemlji koja ga je 1972. proslavila.

Fišer je svijetu dao više od titule – ostavio je vječna djela. Njegova knjiga "My 60 Memorable Games" postala je obavezna literatura, a šahovski sat s dodatnim vremenom po potezu (Fischer clock) promijenio je pravila igre zauvijek. Bio je i tvorac Chess960 varijante, pokušavajući da šah vrati iz "memoriranih otvaranja" u sferu čistog razmišljanja.

Bobi Fišer nije imao dug vijek kao šampion. Nije osvajao desetine turnira. Ali ono što je prikazao između 1970. i 1972. godine – niko nikada nije nadmašio. Bio je uragan koji se pojavio, promijenio šah i nestao. Zauvijek.

2. Magnus Carlsen

Magnus Carlsen je neprikosnoveni šampion moderne šahovske ere – rekorder po broju dana na svjetskom vrhu, igrač s najvišim rejtingom u povijesti (2882), vlasnik svih svjetskih titula u klasičnom, brzopoteznom i ubrzanom šahu i jedini koji je tri puta istovremeno držao sve tri krune. No, iako je tehnički najjači igrač ikada, ni sam sebe ne smatra najvećim – tu čast prepušta Gariju Kasparovu.

Rođen u Norveškoj 1990., Carlsen je vrlo brzo prepoznat kao šahovsko čudo od djeteta. Sa 13 godina postaje velemajstor, a sa 19 već broj jedan na FIDE listi. Godine 2013. osvaja svjetski šampionat pobijedivši Ananda, a zatim je četiri puta uspješno brani – protiv Karjakina, Karuane i Nepomnjaščija.

“Čini mi se da su u mojoj karijeri bila dva vrhunca – 2013-2014. i 2019. godine. Moja snaga tokom tih perioda bila je veoma različita. U 2019. godini pripreme otvaranja su mi mnogo pomogle, a 2013. sam radije pokušavao da izbjegnem pripreme otvaranja svojih protivnika. Moja intuicija je svih ovih godina bila malo bolja od ostalih. Čak se i poboljšala, počeo sam da razumijem stvari koje prije nisam razumio", rekao je svojevremeno.

Carlsenova dominacija nije prestala ni nakon što se 2023. povukao iz utrke za tron, rekavši da mu motivacija više nije ista. Ipak, nastavio je osvajati sve ostalo: rapid, blitz, online turnire, pa čak i Svjetski kup 2023., jedino natjecanje koje mu je dotad izmicalo.

Poznat po besprijekornoj tehnici, nevjerojatnoj izdržljivosti i sposobnosti da iz “ničega” izvuče pobjedu, Carlsen je igrač koji ne oprašta slab potez. Njegov niz od 125 partija bez poraza u klasičnom šahu ostat će zabilježen kao jedno od najdužih savršenstava u povijesti sporta.

„Za mene je 30 minuta razmišljanja po potezu obično gubitak vremena. Ako razmišljam 30 minuta, to znači da ne znam što učiniti, da tražim nešto što ne postoji. Mislim da je 10 do 15 minuta razmišljanja u teškoj poziciji korisnije i učinkovitije korištenje vremena. Kada široko stablo varijanti postane još šire, morate više računati i raditi više pozicijskih procjena. Dakle, trebali biste to proći za 10 do 15 minuta – to je dovoljno za dobru ideju. Vrlo, vrlo rijetko se dogodi da razmišljam 30 minuta i odjednom otkrijem nešto – ‘Eureka!’ – trenutak. Ako nisam ništa vidio u 10 minuta, onda najvjerojatnije neću ništa vidjeti nikada.”

Carlsenov stil igre univerzalan je: bez jasne šablonske pripreme, svestran, pozicijski bez slabosti, a taktički besprijekoran. Njegova snaga ne leži u iznenađenju, već u dosljednosti. Protivnicima nije dovoljna samo dobra partija – moraju igrati bez ijedne pogreške.

Kada se podvuče crta, Carlsen je najkompletniji šahist svih vremena – ali on sam, u više navrata, kaže da titulu najvećeg prepušta onome koji ga je i trenirao na početku karijere: Gariju Kasparovu.

1. Gari Kasparov (Garry Kasparov)

Ako tražimo jednog jedinog najboljeg šahista svih vremena, odgovor je jasan – Gari Kasparov je najbolji šahist svih vremena. Neprikosnoveni prvak. Njegova vladavina svjetskim šahom trajala je više od dva desetljeća, a njegov stil igre, priprema i psihološka nadmoć nad protivnicima oblikovali su moderne šahovske standarde.

Rođen 1963. u Bakuu, Gari Kimovič Kasparov (rođen kao Hari Vajnštajn) potekao je iz mješovite židovsko-armenske obitelji. Majka mu je nakon razvoda prezime Kasparjan preoblikovala u rusku verziju Kasparov.

Već s 12 godina preuzima majčino prezime Kasparov i ubrzo postaje čudo od djeteta u šahovskim krugovima. Obrazovao se u Botvinikovoj šahovskoj školi i s samo 13 godina postaje omladinski prvak SSSR-a. Svjetska javnost prvi put je čula za njega kada je kao šesnaestogodišnjak osvojio jak turnir u Banjoj Luci 1979.

U 22. godini postaje najmlađi svjetski šampion u povijesti, pobijedivši Karpova nakon epskih mečeva koji su oblikovali čitavu jednu šahovsku eru. Njihovo rivalstvo ostalo je bez presedana – ukupno su odigrali 144 partije u pet svjetskih mečeva, od kojih je Kasparov izašao kao veći pobjednik.

Kasparov je držao prvo mjesto na svjetskoj rang listi nevjerojatnih 255 mjeseci, što je rekord koji nitko do danas nije nadmašio. Njegov vrhunac bio je rejting od 2851 koji je ostao najviši u povijesti sve do dolaska Magnusa Karlsena. I nakon što je izgubio svjetsku krunu od Vladimira Kramnika 2000. godine, Kasparov je nastavio dominirati na turnirima sve do umirovljenja 2005.

Osim šaha, Kasparov se istaknuo i kao politički aktivist. Bio je među najglasnijim kritičarima režima Vladimira Putina, osnovao je opozicijsku platformu u Rusiji te je kasnije emigrirao, najprije u New York, a potom i u Hrvatsku, gdje je 2014. godine dobio državljanstvo. Kasnije se posvetio pisanju i obrazovanju, a njegovo višedjelno djelo "My Great Predecessors" postalo je nezaobilazno štivo za šahiste svih razina.

Iako su nakon njega došli giganti poput Karlsena, nijedan igrač do sada nije uspio objediniti toliku dominaciju, dugovječnost, utjecaj na razvoj šaha i status ikone kao Kasparov. Zato zasluženo slovi za najvećeg šahista svih vremena.

Da smo širili listu najboljih šahista svih vremena, na njoj bi se našli i Botvinik, Lasker, Kramnik, Anand, Tal i Pol Morfi. Svi oni su čuveni velemajstori u šahu.

Ako vas zanimaju sportske teme, obavezno pogledajte Formulinu blog sekciju i uživajte u “moru” sportskih priča.