Najbolji napadači svih vremena - lista TOP 12 golgetera

Najbolji napadači svih vremena u nogometu su Lionel Messi, Pelé, Ronaldo Nazário, Cristiano Ronaldo, Thierry Henry, Alfredo Di Stéfano, Marco van Basten, Johan Cruyff, Ferenc Puskás, George Best, Gerd Müller i Eusébio. Ovi nogometni genijalci tijekom svojih briljantnih karijera postavljali su standarde igre, nadmašivali očekivanja i ostavili neizbrisiv trag na svjetskoj nogometnoj sceni.

Svaki od njih svojim je nevjerojatnim talentom i predanošću promijenio način na koji doživljavamo napadače. Njihovi golovi, trofeji i legendarni trenuci i danas inspiriraju nove generacije. Bilo da se radi o njihovoj sposobnosti zabiti iz nemogućih situacija, ili o karizmi kojom su osvajali stadione, ovi su igrači zauvijek upisani u povijest kao najbolji napadači svih vremena.

U nastavku teksta donosimo detaljnije priče o ovim slavnim golgeterima koji su se zlatnim slovima upisali u nogometnu povijest. Mnogi među njima su i najbolji strijelci Lige prvaka svih vremena. Ima tu, naravno, i osvajača Lige prvaka, osvajača La Lige, osvajača Lige nacija. Igrača koji su bili osvajači Premier lige. Uživajte u tekstu – a prije čitanja, zabavite se uz klađenje na nogomet i uživo kvote na nogomet u Formula online kladionici.

1. Lionel Mesi – čarobnjak iz Rosarija

• Najbolji strijelac u istoriji Barselone i La Lige
• Osmostruki osvajač Zlatne lopte
• Kapiten svjetskih prvaka Argentine 2022.

Lionel Andrés Messi, rođen 24. juna 1987. u Rosariju, Argentina, postao je sinonim za fudbalsku magiju. Igrajući za Inter Majami i reprezentaciju Argentine, redefinisao je ulogu napadača i način na koji razumijemo fudbal. Osvojio je rekordnih osam Zlatnih lopti i dvaput Zlatnu kopačku.

Tijekom svojih osam godina u Barceloni prešao je sve zamislive granice klupskog nogometa i postao najbolji strijelac u povijesti kluba s 672 gola u 778 utakmica. Njegova kreativnost, nevjerojatna dribling tehnika i preciznost u završnici igre učinili su ga živom legendom na La Masiji, dok su mnogi govorili da je njegova kontrola lopte toliko savršena da je djelovala kao da je dio njegovog tijela. Njegova sposobnost da stvori prilike i asistira, uz nevjerojatnu sposobnost da postigne golove, postavila ga je među najveće ikone nogometnog svijeta.

Međutim, Messi nije samo briljirao u klupskom nogometu. Lionel je postao najveća figura u povijesti Argentine, od svog debija s 17 godina u seniorskoj selekciji. Kao kapetan, predvodio je tim do osvajanja Copa América 2021. i ostvario svoj san s osvajanjem Svjetskog prvenstva 2022. To je bio trenutak kada je ispunio svoju "nogometnu sudbinu" i postao prvi strijelac u povijesti argentinske reprezentacije, kao i rekorder s najviše golova u Copa América i Svjetskim prvenstvima. Uz Dijega Maradonu definitivno je najbolji Argentinac koji je ikada igrao nogomet.

Zahvaljujući njegovom nevjerojatnom talentu i liderstvu, Messi je oborio sve rekorde. Njegova sposobnost da igra u više pozicija i njegova taktička fleksibilnost učinili su ga savršenim napadačem. Iako je često igrao kao "lažna devetka", kreirao je i prilike i golove s istom lakoćom kojom je i sam postigao gol. Njegovo driblanje, koje je po mnogima najljepše na svijetu, bilo je spoj brzine, kontrole lopte i strategije, što ga je činilo nemogućim za zaustaviti.

Messi je tijekom karijere osvojio 45 timskih trofeja, uključujući četiri Lige prvaka i deset La Liga titula s Barcelonom. On je jedan od najuspješnijih sportaša ikada, a njegova posvećenost i profesionalizam postavili su visoke standarde za sve nogometne generacije koje dolaze. U 2023. godini preselio se u Inter Miami, gdje je nastavio inspirirati nove generacije mladih nogometaša.

Nakon što je 2022. godine osvojio Svjetsko prvenstvo, Messi je postao i osma Zlatna lopta u svojoj karijeri. Bio je i jedini igrač koji je postigao 100 golova u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, a njegov rekord broja golova za La Ligu (474) i njegovih ukupno 870 golova za klubove i reprezentaciju još dugo će ostati neprevaziđen.

Osim njegove nevjerojatne nogometne karijere, Messi je postao i simbol borbe, nade i posvećenosti, a njegov balans, vizija i sposobnost da svojim driblinzima prevlada bilo koji izazov na terenu učinili su ga nezaboravnim. Bez obzira na sve, Messi je oduvijek bio skroman i posvećen, uvijek govoreći da je "najjači kada igra za svoj tim".

S neprestanim uspinjanjem u nogometnoj povijesti, Messi nije samo promijenio dinamiku nogometnih napadača, već je postavio visoke standarde za to što znači biti najbolji na svijetu.

2. Pele – O Rei, kralj nogometa

• Osvajač tri Svjetska prvenstva s Brazilom
• Preko 1000 golova u karijeri
• Ikona nogometa i globalni ambasador sporta

Edson Arantes do Nascimento, poznat cijelom svijetu kao Pele, bio je i ostat će sinonim za nogomet. Rođen 1940. u Minas Geraisu, odrastao je u siromaštvu, igrajući s improviziranim loptama napravljenim od čarapa ili grejpa, ali je upravo iz tih uvjeta izrastao u najpoznatijeg nogometaša u povijesti. 

Njegovo ime postalo je globalni simbol igre, a nadimak O Rei – Kralj dobio je već kao sedamnaestogodišnjak kada je na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 1958. eksplodirao na svjetskoj sceni i postao najmlađi strijelac u povijesti Mundijala. Na tom turniru postigao je šest golova, uključujući het-trik protiv Francuske u polufinalu i dva gola u finalu protiv domaćina, čime je Brazil odveo do prve titule.

Pele je jedini nogometaš koji je osvojio tri Svjetska prvenstva – 1958, 1962. i 1970. Njegova karijera u reprezentaciji završila je sa 77 golova u 92 nastupa, što je desetljećima bio apsolutni rekord Brazila. Tijekom Svjetskog prvenstva u Meksiku 1970. bio je vođa najdominantnije selekcije u povijesti nogometa, koja je u finalu svladala Italiju 4:1. Pele je na toj utakmici postigao pogodak i asistirao za još dva gola, a njegova proslava nakon pogotka glavom ostala je jedna od najslikovitijih slika svjetskog nogometa.

Na klupskom nivou bio je simbol Santosa, za koji je postigao 643 gola u 659 utakmica, rekord koji je tek nedavno oborio Lionel Messi. Sa Santosom je osvojio sve što se moglo osvojiti: dvije Copa Libertadores, dvije Interkontinentalne titule protiv Benfike i Milana, kao i nebrojene nacionalne trofeje. Posebno se pamti njegova partija protiv Benfike u Lisabonu 1962. kada je postigao tri gola i praktično sam donio Santosu pehar. U karijeri je zabilježio nevjerojatnih 1.279 golova na 1.363 utakmice, uključujući prijateljske susrete, čime je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda.

Imao je podjednako snažan udarac lijevom i desnom nogom, dominirao u igri glavom, znao asistirati i kreirati igru, a njegova driblerska magija činila ga je neuhvatljivim. Njegov stil igre ušao je u povijest kao oličenje izraza “O Jogo Bonito” – lijepa igra. U Brazilu je bio proglašen nacionalnim blagom kako bi se spriječio njegov transfer u Europu, a širom svijeta postao je ambasador sporta i uzor milijunima.

Nakon ere u Santosu, prihvatio je izazov i otišao u SAD gdje je igrao za New York Cosmos. Iako pri kraju karijere, njegova popularnost u Sjevernoj Americi doprinijela je širenju nogometa u zemlji gdje je taj sport bio u sjeni. Njegovo posljednje pojavljivanje bilo je 1977. u egzibicijskoj utakmici Cosmosa i Santosa, gdje je simbolično odigrao jedno poluvrijeme za oba kluba i postigao posljednji pogodak iz slobodnog udarca.

Tijekom života Pele je postao više od sportaša. Jednostavno, bio je globalna sportska ikona. Proglašen je sportašem stoljeća od strane MOK-a, uvršten na listu 100 najutjecajnijih ljudi 20. stoljeća magazina Time, a FIFA ga je zajedno s Maradonom proglasila najboljim nogometašem stoljeća. Njegov utjecaj na nogomet prevazilazio je teren. Bio je ambasador UNICEF-a, sudjelovao u humanitarnim kampanjama i promicao sport kao sredstvo društvenih promjena.

Preminuo je krajem 2022. u 82. godini, ali njegova ostavština ostaje besmrtna. Pele je bio prvi istinski globalni nogometni superstar, igrač koji je nadmašio granice terena i postao simbol jednog vremena.

3. Ronaldo Nazario – Fenomeno

• Dvostruki Zlatna lopta
• Osvajač Svjetskog prvenstva 2002.
• Neprevaziđena kombinacija brzine i tehnike

Ronaldo Luís Nazário de Lima, poznat širom svijeta kao Fenomeno ili jednostavno R9, jedan je od najtalentiranijih napadača koje je nogomet ikada imao. Njegova kombinacija brzine, snage, tehnike i instinkta za gol činila ga je noćnom morom za obrambene igrače. U periodu kada je bio na vrhuncu, Ronaldo je redefinirao poziciju centarfora i postavio standarde koji se i danas smatraju nedostižnim. Bio je dvostruki osvajač Zlatne lopte i trostruki najbolji nogometaš svijeta po izboru FIFA. 

Njegov put ka vrhu počeo je u Brazilu, u dresu Cruzeira, odakle je vrlo brzo otišao u Europu. Prvo PSV Eindhoven, zatim Barcelona, gdje je kao dvadesetogodišnjak šokirao svijet postigavši 47 golova u 49 utakmica. Bila je to sezona u kojoj je pokazao što znači biti „fenomen“.

Njegov transfer u Inter 1997. oborio je svjetski rekord, a ubrzo je postao i najmlađi dobitnik Zlatne lopte. Na “Čizmi” je igrao kao u igrici – nezaustavljivo. Obilazio je protivnike kao od šale. Čuvena izjava Siniše Mihajlovića sve govori: “Ide Ronaldo, a Nesta i ja sami u obrani.”

Ipak, upravo u tom periodu krenuli su problemi s ozljedama koljena, koje su ga više puta udaljavale od terena i usporile njegovu karijeru.

No, i unatoč ozljedama izlazio je jači, te je bio dio čuvene “Galaktikos” ere Real Madrida. Njegova trojka sa Zidanom i Figoom ostala je simbol moći i glamura nogometa početkom 2000-ih. Kasnije je igrao i za Milan i Corinthians, prije nego što se 2011. povukao iz profesionalnog nogometa. Nikada nije osvojio Ligu prvaka, ali to nije umanjilo njegovu reputaciju.

Za nacionalnu selekciju Brazila nastupio je 98 puta i zabio 62 gola. Bio je najmlađi član šampionske ekipe 1994., a četiri godine kasnije u Francuskoj bio je zvijezda turnira i osvajač Zlatne lopte, iako je finale obilježila njegova misteriozna zdravstvena epizoda. Njegov trenutak „otkupljenja“ stigao je na Svjetskom prvenstvu 2002., kada je predvodio Brazil do petog naslova, postigavši osam golova i dva puta se upisavši u finalu protiv Njemačke. 

Na Mundijalu 2006. postao je najbolji strijelac u povijesti svjetskih prvenstava s 15 pogodaka, rekord koji je dugo stajao, dok ga nije oborio Nijemac Miroslav Klose. Osvojio je i dvije Copa Americe, kao i Kup konfederacija, potvrdivši status jednog od najefikasnijih napadača ikada.

Ronaldo nije bio samo golgeter. Imao je snagu sprintera, driblinge futsal majstora i hladnokrvnost kliničkog egzekutora. Mogao je povući loptu s centra, pretrčati pola terena i završiti akciju sam. Njegove finte, poput elastika i legendarnih step-over pokreta, ušle su u udžbenike nogometne tehnike. Iako ga ozljede nikada nisu napustile, čak ni u kasnijim fazama pokazivao je dovoljno da ga igrači poput Zidana, Anrija ili Ibrahimovića nazovu najkompletnijim napadačem kojeg su vidjeli.

Van terena, Ronaldo je bio jedno od najprepoznatljivijih lica sporta. Proglašen je jednim od najvećih živih nogometaša na Peleovoj listi FIFA 100, a ušao je u Kuću slavnih brazilskog nogometa, Intera, Reala i Milana. Često je opisivan kao simbol igre devedesetih i početka dvijetisućitih, a njegova popularnost prelazila je granice nogometa – bio je globalna sportska ikona.

Danas, Ronaldo je uspješan biznismen i vlasnik klubova, uključujući Real Valladolid i Cruzeiro, želeći doprinijeti nogometu i van terena. Njegova karijera, obilježena sjajem i tragedijom ozljeda, ostaje priča o nogometašu koji je promijenio način na koji svijet gleda na centarfora. Za mnoge, upravo je on bio i ostao originalni i neponovljivi Fenomeno.

4. Cristiano Ronaldo – mašina za golove

• Najbolji strijelac u povijesti Lige prvaka
• Trostruki osvajač Zlatne lopte u Real Madridu
• Trofeji u Engleskoj, Španjolskoj i Italiji

Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro (1985) jedan je od najvećih nogometaša u povijesti i prvi na listi igrača s najviše golova u povijesti nogometa. Poznat pod nadimkom CR7, postao je simbol suvremenog nogometa. Osvojio je pet Zlatnih lopti u karijeri, četiri europske „Zlatne kopačke“, više od 34 trofeja i postao najbolji strijelac svih vremena s preko 900 službenih golova.

Njegova posvećenost treningu i fizičkoj spremi učinili su ga sinonimom za vrhunskog sportaša, a statistika je dokaz njegove neponovljive karijere – rekorder je Lige prvaka s 140 golova, najbolji strijelac europskih prvenstava i nogometaš s najviše nastupa i pogodaka u povijesti reprezentativnog nogometa.

Ronaldo je rođen u siromašnoj obitelji u Funchalu na otoku Madeira. Kao dječak trenirao je u klubu Andorinha, gdje mu je otac radio kao rekviziter, da bi ga talent ubrzo odveo u Sporting Lisabon. Sa samo 17 godina zaigrao je za prvi tim, a već 2003. godine prešao je u Manchester United, gdje je pod vodstvom Aleksa Fergusona izrastao u jednog od najboljih igrača svijeta.

S „Crvenim vragovima“ osvojio je tri Premier lige, FA kup, Ligu prvaka i Svjetsko klupsko prvenstvo, a već 2008. godine dobio je svoju prvu Zlatnu loptu. Njegov stil igre – munjevite finte, snažan udarac i besprijekorna fizička moć – učinili su ga nogometnom superzvijezdom.

Godine 2009. prelazi u Real Madrid u tada rekordnom transferu od 94 milijuna eura. U „kraljevskom klubu“ postavio je standarde koje će biti teško dostići. Tijekom devet sezona postigao je 450 golova na 438 utakmica, što ga čini najboljim strijelcem u povijesti kluba.

U tom periodu osvojio je četiri Lige prvaka, uključujući čuvenu „La Decimu“, i postao ključni akter u formiranju moderne europske dominacije Reala. Dobio je još četiri Zlatne lopte (2013, 2014, 2016, 2017) i ušao u vječitu utrku s Lionelom Mesijem za titulu najboljeg svih vremena.

Nakon Madrida, preselio se 2018. u Torino i pojačao Juventus, gdje je nastavio rušiti rekorde. Osvojio je dvije Serie A, postigao više od 100 golova i postao prvi nogometaš ikada koji je bio top scorer u Engleskoj, Španjolskoj i Italiji.

Godine 2021. vratio se u Manchester United, ali nesuglasice s klubom dovele su do njegovog odlaska. Krajem 2022. potpisuje za Al Nassr iz Saudijske Arabije, gdje i sa 40 godina nastavlja dominirati, pa tako u sezoni 2023/24 biva i prvi strijelac tamošnje lige.

Portugalac je ušao u povijest kada je postao prvi nogometaš s najmanje 100 postignutih golova u dresu četiri različita kluba. Za Real Madrid dao je 450 golova, za Manchester United 145, za Juventus 101, a u svibnju 2025. postigao je i svoj stoti pogodak za Al Nassr, u koji je stigao krajem 2022. godine. Ovaj rekord potvrđuje njegovu nevjerojatnu konstantnost i dugovječnost.

Što se tiče reprezentacije, oborio je sve rekorde. Postigao je 138 golova na 220+ utakmica i postao najefikasniji reprezentativac u povijesti nogometa.

Vodio je Portugal do povijesnog trijumfa na Europskom prvenstvu 2016., zatim do trofeja u Ligi nacija 2019., a 2025. podigao je i drugi pehar ovog natjecanja. Jedini je nogometaš koji je igrao na šest Europskih prvenstava i pet Svjetskih prvenstava, pri čemu je 2022. postao prvi koji je postigao gol na pet Mundijala.

Usto, upravo su Messi (prvi na našoj listi) i Cristiano Ronaldo najbolji strijelci španjolske lige svih vremena.

5. Thierry Henry – francuska elegancija

• Najbolji strijelac u povijesti Arsenala (228 golova)
• Četiri puta prvi strijelac Premier lige
• Osvajač Svjetskog prvenstva 1998. i Eura 2000.
• Dio povijesne generacije „Nepobjedivih“ u Premier ligi
• Ključni igrač Barcelone u sezoni „šestorke“ 2009.

Thierry Henry (1977) bio je sinonim za brzinu, tehniku i vrhunsku završnicu. Njegova karijera obuhvatila je uspjehe u dresu Arsenala, Barcelone i reprezentacije Francuske, a svuda je ostavio neizbrisiv trag. Najpoznatiji je kao najbolji strijelac u povijesti Arsenala sa 228 golova, ali i kao simbol generacije „Nepobjedivih“ koja je 2004. prošla kroz Premier ligu bez ijednog poraza.

Henry je profesionalnu karijeru počeo u Monacu 1994. godine, pod vodstvom Arsena Wengera. Igrao je pretežno po lijevom krilu, koristeći svoju brzinu i kontrolu lopte da probija obrane. Već tada je pokazao ogroman potencijal i zato je proglašen najboljim mladim francuskim nogometašem 1996. godine i osvojio nacionalnu titulu 1997.

Kratka epizoda u Juventusu 1999. nije donijela uspjeh, jer je često korišten izvan svoje prave pozicije i postigao je samo tri gola. Međutim, prelazak u Arsenal iste godine bio je prelomni trenutak karijere.

Dolaskom u Arsenal, pod rukom starog učitelja Arsena Wengera, Henry je transformiran iz krilnog u klasičnog napadača. Rezultat je bio spektakularan – već u prvim sezonama postao je prvi strijelac kluba. S Arsenalom je osvojio dvije Premier lige i dva FA kupa, a četiri puta bio je najbolji strijelac lige. Njegov stil – spoj munjevite brzine, savršenog prvog dodira i precizne završnice – učinio ga je najubojitijim napadačem engleskog nogometa tog vremena.

Sezona 2003/04 ostat će zauvijek zapisana – Arsenal je postao prvak bez poraza, a Henry je bio ključni igrač te čuvene generacije „The Invincibles“. Njegovih 228 golova u svim natjecanjima i danas predstavljaju klupski rekord.

Godine 2007. prešao je u Barcelonu za 24 milijuna eura. U tandemu s Lionelom Mesijem i Samuelom Etoom činio je jedan od najubojitijih napadačkih trojaca u povijesti. U sezoni 2008/09 osvojio je tripletu – La Ligu, Kup kralja i Ligu prvaka. Iste sezone Barcelona je postala prva ekipa koja je kompletirala i „šestorku“ – dodavši Superkup Španjolske, UEFA Superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo. Henry je u Barceloni upisao 49 golova.

U srpnju 2010. pridružio se New York Red Bulsima u MLS-u. Tamo je nastavio pokazivati kvalitet, postigavši više od 50 golova, a čak je 2012. zabilježio i svoj prvi het-trik u američkoj ligi. Na kratko se 2012. vratio u Arsenal na posudbu i postigao emotivan gol protiv Lidsa, čime je još jednom potvrdio svoj status legende.

Konačno, 2014. objavio je kraj karijere i posvetio se trenerskom i analitičkom radu.

Henry je bio stup reprezentacije Francuske. Debitirao je 1997., a već godinu dana kasnije bio je dio generacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 1998. na domaćem terenu. Uslijedilo je i Europsko prvenstvo 2000., gdje je bio jedan od ključnih igrača, a 2003. podigao je i Kup konfederacija.

U listopadu 2007. postao je najbolji strijelac u povijesti Francuske, prestižući Michela Platinija, sa ukupno 51 golom u 123 nastupa. Nažalost, kraj njegove reprezentativne karijere obilježilo je kontroverzno igranje rukom u kvalifikacijama za SP 2010., ali to nije umanjilo njegov status nacionalne ikone.

6. Alfredo Di Stefano – vođa Reala iz pedesetih

• 5 uzastopnih Kupova prvaka – gol u svakom finalu
• 2 Zlatne lopte (1957., 1959.)
• 308 golova za Real Madrid, uključujući rekorde u El Clásicu
• Vrhunski vođa i igrač koji je mogao pokriti cijeli teren
• Čovjek koji je pretvorio Real Madrid u najveću nogometnu velesilu 20. stoljeća

Alfredo Di Stefano (1926.–2014.), poznat kao „Saeta Rubia“ ili „Plava strijela“, bio je nogometaš koji je promijenio povijest Real Madrida i cijelog europskog nogometa. Njegova sposobnost da igra svuda po terenu – kao strijelac, kreator, pa i obrambeni igrač – učinila ga je jednim od najkompletnijih nogometaša ikada. Di Stefano nije bio samo napadač, bio je srce i mozak momčadi, vođa koji je pretvorio Real Madrid u pravu nogometnu imperiju.

Rođen u Buenos Airesu, karijeru je započeo u River Plateu, gdje je kao mladić odmah pokazao da posjeduje urođeni osjećaj za gol. Kratko je bio na posudbi u Huracánu, a zatim se vratio u River i osvojio Copa América 1947. s Argentinom. Zbog štrajka nogometaša 1949. prelazi u Kolumbiju, u Millonarios, gdje je postao legenda „Ballet Azula“. Tamo je briljirao, postigao na stotine golova i stekao status međunarodne zvijezde prije nego što je Europa uopće čula za njega.

Njegov transfer u Španjolsku bio je jedna od najvećih nogometnih sapunica tog vremena – i Barcelona i Real Madrid željeli su ga potpisati. Na kraju je završio u Realu, a upravo ta odluka zauvijek je promijenila tijek povijesti europskog nogometa.

U Real Madridu, gdje je igrao od 1953. do 1964., Di Stefano je postao simbol renesanse kluba. S njim u momčadi „kraljevići“ su osvojili osam naslova La Lige i nevjerojatnih pet uzastopnih Kupova prvaka (1956.–1960.). Ono što ga izdvaja jest činjenica da je postigao gol u svakom od tih pet finala, uključujući i hat-trick u epskom finalu protiv Eintrachta iz Frankfurta 1960., kada je Real slavio 7:3 u utakmici koju mnogi i danas smatraju najljepšom klupskom utakmicom ikada odigranom.

Ukupno je za Real Madrid postigao 308 golova u 396 službenih utakmica, a njegov partner u napadu Ferenc Puskás stvorio je s njim tandem koji je dominirao Europom. Bio je i dvostruki osvajač Zlatne lopte (1957. i 1959.).

Za razliku od mnogih velikih napadača, Di Stefano je bio mnogo više od egzekutora. Povlačio se u vezni red, organizirao igru, pomagao obrani i bio pravi vođa na terenu. Njegova vizija, kondicija i taktička inteligencija činile su ga „potpunim nogometašem“. Upravo zbog te univerzalnosti mnogi stručnjaci ga i danas smatraju najkompletnijim igračem u povijesti nogometa.

Kuriozitet je da Di Stefano nikada nije nastupio na Svjetskom prvenstvu. Igrao je za tri reprezentacije – Argentinu (osvojio Copa América 1947.), Kolumbiju u neformalnom razdoblju lige, i na kraju Španjolsku, za koju je postigao 23 gola u 31 nastupu. Iako je sa Španjolcima izborio plasman na SP 1962., ozljeda ga je spriječila da zaigra u Čileu.

Di Stefano je bio idol generacijama – Pelé ga je svrstao među najveće svih vremena, a UEFA ga je proglasila najboljim španjolskim nogometašem u posljednjih 50 godina. Bio je počasni predsjednik Real Madrida, a stadion trening centra „Valdebebas“ danas nosi njegovo ime – Stadion Alfredo Di Stefano. Inače, uz Argentinca, po statistici najveća legenda Madriđana jest i Luka Modrić.

Njegova smrt 2014. bila je povod za opću žalost u svijetu nogometa. Tadašnji predsjednik UEFA-e, Michel Platini, opisao ga je kao „velikog među velikima“, dok su Eusébio i Just Fontaine tvrdili da je bio „najkompletniji nogometaš svih vremena“.

7. Marco van Basten – “Labud iz Utrechta”

• Tri Zlatne lopte (1988., 1989., 1992.) i FIFA igrač godine 1992.
• Osvajač Europskog prvenstva 1988. i Zlatne kopačke tog turnira
• 128 golova u 133 utakmice za Ajax
• 125 golova za Milan, uz 2 Kupa prvaka i 4 Serie A
• Gol u finalu Eura 1988. postao simbol nogometne umjetnosti

Marco van Basten (1964.) bio je labud iz Utrechta, nogometaš čiji su pokreti i golovi izgledali kao umjetnička djela. Jedan od najkompletnijih napadača koje je nogomet ikada imao, tri puta je osvajao Zlatnu loptu (1988., 1989., 1992.) i jednom titulu FIFA igrača godine (1992.). Njegova karijera, u kojoj je postigao oko 300 golova, završila je prerano – posljednju utakmicu odigrao je sa svega 28 godina zbog teških ozljeda gležnja.

Van Basten je nogomet počeo trenirati u rodnom Utrechttu, a već sa 16 godina potpisao je za Ajax. Debitirao je 1982. godine, i to tako što je zamijenio legendarnog Johana Cruyffa i odmah postigao gol. Ubrzo je postao nezamjenjiv napadač i četiri puta zaredom najbolji strijelac nizozemskog prvenstva.

U sezoni 1985./86. postigao je nevjerojatnih 37 golova u 26 utakmica, čime je osvojio Zlatnu kopačku kao najbolji strijelac Europe. Ukupno je za Ajax postigao 128 golova u 133 ligaška susreta, uključujući i pobjednički pogodak u finalu Kupa pobjednika kupova 1987. protiv Lokomotive iz Leipziga. Njegova akrobatska realizacija i fantastična tehnika već tada su nagovještavali legendu u nastajanju.

Godine 1987. prelazi u Milan, gdje zajedno s Ruudom Gullitom i Frankom Rijkaardom stvara najmoćniju generaciju u Europi. Unatoč čestim ozljedama, Van Basten je bio simbol uspona Milana – s klubom je osvojio četiri naslova Serie A, dva puta bio najbolji strijelac lige i dva puta predvodio momčad do osvajanja Kupa prvaka (1989., 1990.).

Njegovi golovi bili su spoj snage i elegancije – udarci glavom, voleji, makazice, udarci iz daljine. Posebno se pamti njegovih četiri gola protiv IFK Göteborga u Ligi prvaka 1992., kada je postigao i savršen „biciklista“. Tada je već bio prepoznat kao najubojitiji europski napadač.

Nažalost, uporna ozljeda gležnja vratila se i 1993. godine odigrao je svoju posljednju utakmicu. Pokušavao se vratiti, ali je 1995. definitivno objavio kraj karijere. Njegov oproštaj na San Siru bio je emotivan trenutak, tijekom kojeg je i trener Fabio Capello zaplakao.

Europski prvak s Nizozemskom

Najveći trenutak u dresu reprezentacije stigao je na Europskom prvenstvu 1988. godine u Njemačkoj. Tada je bio najbolji strijelac turnira s 5 golova, a tri gola je zabio Engleskoj, kao i pobjednički pogodak protiv Njemačke. Protiv SSSR-a, čuvenim volejem iz gotovo nemogućeg kuta, donio je pobjedu Nizozemskoj, a taj udarac se smatra jednim od najljepših pogodaka u povijesti nogometa.

Za Nizozemsku je ukupno odigrao 58 utakmica i postigao 24 gola, ali je zbog ozljeda često morao preskakati najveće izazove, pa nikada nije postigao gol na Svjetskom prvenstvu.

Stil igre i naslijeđe

Van Bastena su nazivali „najkompletnijim napadačem svih vremena“. Bio je visok i snažan, ali nevjerojatno elegantan. Imao je fantastičnu tehniku, izvrsnu igru glavom, moćan udarac lijevom i desnom nogom te sposobnost da pogodi iz nemogućih situacija. Bio je i pouzdan izvođač penala, što potvrđuje i 93% uspješnosti (postigao je 53 gola s bijele točke iz 57 pokušaja).

Njegov stil kombinirao je umjetnost i brutalnu učinkovitost. Svaki njegov gol izgledao je kao djelo planirano unaprijed – preciznost, tajming i hladnokrvnost. Upravo zato je dobio nadimak „Labud iz Utrechta“, jer je izgledao kao da klizi terenom.

8. Johan Cruyff – tvorac tiki-taka stila

• 3 Zlatne lopte (1971., 1973., 1974.)
• 8 naslova u Nizozemskoj, La Liga 1974. s Barçom
• 3 Kupa prvaka s Ajaxom
• 33 gola u 48 utakmica za Nizozemsku
• Najbolji igrač SP-a 1974.
• Kao trener Barcelone – 11 trofeja i prvi naslov Kupa prvaka, osmislio tiki-taka stil

Hendrik Johannes Cruyff, kod nas poznat kao Johan Cruyff (1947.–2016.), bio je najveći nizozemski nogometaš svih vremena, čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag kao igrač, trener i nogometni mislilac. Tri puta je osvajao Zlatnu loptu (1971., 1973., 1974.), ali njegov značaj nadilazi individualna priznanja. Bio je simbol totalnog nogometa – filozofije koju je Rinus Michels osmislio, a Cruyff na terenu pretvorio u umjetnost.

Nizozemska je 1974. godine u Njemačkoj predstavila nešto što dotad nije viđeno – totalni nogomet. Cruyff, sa svojim čuvenim brojem 14, bio je dirigent tog sustava, vođa momčadi koja je na putu do finala nadigrala bivše svjetske prvake Urugvaj i Argentinu, a zatim i aktualnog prvaka Brazil. Protiv Brazilaca u Dortmundu bio je nezaustavljiv – asistirao je Neeskensu za prvi pogodak, a zatim i sam zatresao mrežu za konačnih 2:0.

U finalu protiv Zapadne Njemačke, već u prvoj minuti, Cruyff je pretrčao pola terena i izborio penal iz kojeg je Nizozemska povela. Iako je Njemačka na kraju slavila s 2:1, Cruyff je proglašen najboljim igračem turnira i ušao u povijest kao jedan od nogometaša koji su redefinirali igru.

Na klupskom nivou, Cruyff je s Ajaxom dominirao Europom. Tri puta zaredom osvajao je Kup prvaka (1971., 1972., 1973.), a ukupno je za klub postigao 257 golova u 329 utakmica. Godine 1973. prešao je u Barcelonu za tada rekordnu svotu. Po njegovu dolasku, ne samo da je osvojen naslov, nego je katalonska momčad ponizila Real Madrid s „petardom“. I to na Santiago Bernabéuu, gdje je bilo 5:0 za goste.

Cruyff je kasnije kao trener stvorio Barcin „Dream Team“, koji je 1992. godine donio prvi Kup prvaka u povijesti kluba. Uveo je mladog Pepa Guardiolu u momčad i ostavio nogometno nasljeđe koje i danas oblikuje način na koji Barcelona i Španjolska igraju.

Cruyff nije bio tipičan golgeter, iako je postigao na stotine golova. Njegova uloga bila je stvaranje igre – kombinirao je dribling, brzinu, lucidnost i osjećaj za prostor. Njegov čuveni „Cruyffov okret“ (Cruyff Turn), izveden na SP-u 1974., i danas se uči kao osnovni element nogometne tehnike.

Za njega je nogomet bio mnogo više od rezultata jer je smatrao da je stil igre jednako važan kao i pobjeda: „Kvaliteta bez rezultata je besmislena, a rezultati bez kvalitete dosadni.”

Upravo zato je ostao zapamćen kao čovjek koji je nogomet shvaćao kao umjetnost, a ne samo kao natjecanje. Na njega se ugledao mnogo godina kasnije slavni Pep Guardiola, ali i brojni najplaćeniji treneri svijeta u nogometu.

9. Ferenc Puskás – “Mađarski top”

• 84 gola u 85 utakmica za Mađarsku – gotovo savršen prosjek
• Olimpijski prvak (1952.) i finalist Svjetskog prvenstva (1954.)
• 802 gola u 792 utakmice u klupskoj i reprezentativnoj karijeri
• Legenda Reala s tri europske titule i pet uzastopnih prvenstava Španjolske
• Četiri „Pichichija“ i osam puta najbolji strijelac nacionalnih liga

Ferenc Puskás (1927.–2006.), Nijemac po podrijetlu, bio je kapetan čuvene „Zlatne generacije“ Mađarske i jedan od najučinkovitijih strijelaca koje je nogomet ikada imao. Čak 84 gola u 85 utakmica za Mađarsku, uz stotine pogodaka u klupskoj karijeri. Njegov nadimak „Galopirajući major“ proizašao je iz toga što je u razdoblju kada je Honvéd bio vojni klub imao čin časnika, a u isto vrijeme razarao protivničke mreže.

Puskás je bio vođa “Moćnih Mađara” (The Mighty Magyars), a nacionalna momčad pod njegovim vodstvom bila je strah i trepet Starog kontinenta. Pod njegovim vodstvom Mađarska je 1952. osvojila Olimpijske igre u Helsinkiju, a dvije godine kasnije stigla do finala Svjetskog prvenstva u Švicarskoj.

Tamo je, iako ozlijeđen, odigrao finale protiv Zapadne Njemačke i postigao gol, ali je njegova momčad neočekivano poražena. Do tada su Mađari imali niz od 32 utakmice bez poraza, a upravo je Puskás bio njihova najveća zvijezda. Ferenc je postizao golove protiv svakog suparnika i vodio ekipu do pobjeda nad Englezima na Wembleyu i u Budimpešti – utakmica koje su promijenile povijest nogometa.

Real Madrid i drugi vrhunac karijere

Nakon Mađarske revolucije 1956. godine, Puskás je emigrirao i 1958. prešao u Real Madrid, i to sa 31 godinom – kada su mnogi mislili da je njegova karijera pri kraju. Međutim, upravo tada započeo je drugi vrhunac. U Realu je igrao do 1966. i postao legenda kluba.

S „kraljevskim klubom“ osvojio je pet uzastopnih naslova u La Ligi, tri puta bio prvak Europe i četiri puta najbolji strijelac španjolskog prvenstva. Posebno se pamti njegovo finale Kupa prvaka protiv Eintrachta iz Frankfurta 1960., kada je Real pobijedio 7:3, a Puskás postigao četiri gola. Ukupno je u finalima europskih natjecanja zabio sedam golova – učinak koji rijetko tko može ponoviti.

Statistika govori sve: u kombinaciji mađarske i španjolske lige i kupova postigao je 619 golova u 618 utakmica, a ukupni učinak njegove karijere iznosi 802 gola u 792 službena susreta.

Trofeji i priznanja

Puskás je bio najbolji strijelac mađarskog prvenstva četiri puta, a 1948. i najbolji strijelac cijele Europe. U Španjolskoj je osvojio četiri „Pichichija“ kao najbolji strijelac La Lige. S reprezentacijom je, uz olimpijsko zlato, imao i srebro sa Svjetskog prvenstva 1954. godine.

IFFHS ga je 1995. proglasio najboljim ligaškim strijelcem 20. stoljeća, a FIFA je 2009. godine u njegovu čast ustanovila „Puskás nagradu“ za najljepši gol sezone. Stadion u Budimpešti danas nosi njegovo ime, a navijači širom svijeta smatraju ga prvim pravim međunarodnim nogometnim superstarom.

Nakon završetka igračke karijere započeo je trenersku. Najveći uspjeh ostvario je 1971. kada je s grčkim Panathinaikosom stigao do finala Kupa prvaka – što je i danas povijesni rezultat tog kluba. Radio je i u Španjolskoj, Južnoj Americi, Saudijskoj Arabiji, a kratko vrijeme bio je i izbornik Mađarske.

Preminuo je 2006. godine, a njegova ostavština živi kroz golove, legendarne utakmice i priznanja. Puskás nije bio samo „top“ koji je razarao mreže, već simbol jedne epohe i dokaz da nogomet može stvoriti svjetske ikone čak i u vrijeme kada televizija još nije bila globalna.

10. George Best – talent i kontroverza

• Osvajač Zlatne lopte 1968.
• Strijelac u finalu Kupa prvaka iste godine, kada je United postao prvak Europe
• 181 gol za Manchester United i status klupske ikone
• Jedan od najboljih driblera u povijesti nogometa
• Prvi globalni nogometni superstar i kulturna ikona šezdesetih

George Best (1946.–2005.) bio je nogometni genij iz Belfasta, krilni napadač čiji su dribling, brzina i mašta ostavljali publiku diljem svijeta bez daha. Često se govorilo da je najtalentiraniji nogometaš koji je ikada zaigrao, a Pelé ga je otvoreno opisao kao najboljeg igrača kojeg je ikada gledao.

Najveći dio karijere proveo je u Manchester Unitedu. Još kao maloljetni tinejdžer (17) postao je prva zvijezda svoje generacije i dio legendarne „svete trojke“ uz Bobbyja Charltona i Denisa Lawa. Njegov talent otkriven je kada je skaut poslao menadžeru Mattu Busbyju telegram s riječima: „Mislim da sam pronašao genija.“ Bio je u pravu. Best je sa samo 19 godina zasjenio Benficu u Lisabonu, a portugalski tisak tada ga je nazvao „petim Beatlesom“.

Za United je odigrao 474 utakmice i postigao 181 gol, a pet sezona zaredom bio je prvi klupski strijelac u ligi. S „Crvenim vragovima“ osvojio je dvije titule prvaka Engleske, dva Community Shielda i povijesni Kup europskih prvaka 1968., kada je upravo njegov gol u produžetku protiv Benfice otvorio put do trijumfa na Wembleyu. Te iste godine osvojio je Zlatnu loptu, postavši tada najmlađi dobitnik u povijesti.

Genijalac sa loptom

Best je bio prototip modernog krilnog napadača – kombinirao je nevjerojatnu kontrolu lopte, eksplozivnost, promjene smjera i osjećaj za gol. Braniči su ga rušili, udarali i saplitali, ali on bi se dizao i nastavljao igrati kao da je lopta produžetak njegova tijela. Njegova sposobnost da prolazi kroz obrane izgledala je gotovo nadnaravno, a publika ga je obožavala jer je nogomet pretvarao u umjetnost.

Među najpoznatijim utakmicama ističu se njegovih šest golova protiv Northampton Towna u FA Cupu 1970., čime je ušao u povijest natjecanja, te čuveni pogodak u finalu Kupa prvaka dvije godine ranije. Njegova je majstorija bila u tome da postiže golove i kad bi se činilo da je to nemoguće – lijevom, desnom, glavom, pa čak i iz situacija koje nitko drugi ne bi ni pokušao.

Reprezentacija i „propušteni Mundijal“

Za reprezentaciju Sjeverne Irske Best je odigrao 37 utakmica i postigao devet golova. Iako nikada nije nastupio na Svjetskom prvenstvu, upravo zbog toga što je dolazio iz male nogometne nacije, često je proglašavan najboljim igračem koji nikada nije zaigrao na Mundijalu. Unatoč tome, njegovi nastupi za reprezentaciju postali su dio nogometne mitologije – posebno kada je u prijateljskoj utakmici protiv Engleske prevario legendarnog vratara Gordona Banksa i postigao gol koji je poništen, ali se i dalje prepričava.

Izvan terena, Best je bio prvi istinski nogometni superstar. Njegova popularnost šezdesetih i sedamdesetih mogla se mjeriti sa slavom Beatlesa ili Rolling Stonesa. Sa svojom prepoznatljivom frizurom, šarmom i karizmom, bio je miljenik žena i medija. Njegov životni stil – brzi automobili, klubovi, alkohol i glamur – donio mu je nadimak „peti Beatles“, ali ga je istovremeno odveo u smjeru koji je uništio njegovu karijeru.

Nakon što se 1974. posvađao s menadžerom Uniteda Tommyjem Dochertyjem, napustio je klub sa samo 28 godina, ostavivši iza sebe 178 golova i status legende Old Trafforda. Nakon toga igrao je u brojnim manjim klubovima širom svijeta – od Fulhama i Hiberniana do američkih momčadi Los Angeles Aztecs i Fort Lauderdale Strikers. Jedan od najneobičnijih trenutaka u njegovoj karijeri bio je nastup za mali engleski klub Dunstable Town 1974. godine, kada je zbog svog imena privukao tisuće ljudi na stadion na kojem je inače dolazilo tek nekoliko desetaka gledatelja.

Njegovi kasniji pokušaji povratka nikada nisu mogli dosegnuti slavu dana u Unitedu. Alkoholizam, koji ga je pratio cijeli život, naposljetku je uzeo danak. Iako je 2002. dobio transplantaciju jetre, nastavio se boriti s bolešću i preminuo 2005. godine, u 59. godini života.

Unatoč svemu, George Best ostao je zapamćen kao jedan od najtalentiranijih nogometaša svih vremena. Njegova kombinacija driblinga, brzine, snage i karizme rijetko je viđena u povijesti igre. Bio je prvi nogometaš koji je postao globalna pop ikona, a njegov stil i danas inspirira navijače i igrače.

Navijači Uniteda zauvijek će ga pamtiti kao dio „Svete trojke“ – zajedno s Bobbyjem Charltonom i Denisom Lawom. Njegov kip stoji ispred Old Trafforda, a belfastski aerodrom nosi njegovo ime.

11. Gerd Müller – „Der Bomber“

• 547 golova u 594 utakmice za Bayern
• 365 golova u Bundesligi – rekord koji je trajao 49 godina
• 68 golova u 62 utakmice za Zapadnu Njemačku
• Osvajač Svjetskog prvenstva 1974. i Europskog prvenstva 1972.
• Pobjednički gol u finalu SP-a protiv Nizozemske
• Zlatna lopta (1970), Zlatna kopačka SP-a (1970) i dvije europske „Zlatne kopačke“

Kada se govori o najboljim napadačima u povijesti nogometa, nemoguće je zaobići ime Gerda Müllera. Nadimak „Der Bomber“ ili „Bombarder nacije“ dobio je jer je neumorno tresao mreže i rušio sve moguće golgeterske rekorde. Iako građom nije djelovao kao tipičan napadač – nizak, snažan, zdepast – u šesnaestercu je bio neuhvatljiv predator. Njegov instinkt, eksplozivnost na malom prostoru i sposobnost da iz gotovo svake situacije pronađe put do gola učinili su ga jednim od najubojitijih strijelaca u povijesti igre.

Müller je u Bayern došao 1964. godine iz lokalnog kluba iz svog rodnog Nördlingena. Klub je tada bio drugoligaš, ali se pod vodstvom Zlatka Čajkovskog, a kasnije uz podršku Franza Beckenbauera i Seppa Maiera, lansirao među europske velikane. U tom usponu ključnu ulogu imao je upravo Gerd Müller.

U dresu Bayerna proveo je 15 godina, odigrao 607 službenih utakmica i postigao čak 566 golova. Od toga je u Bundesligi postigao 365 pogodaka u 427 utakmica, što je rekord koji je stajao gotovo pola stoljeća, sve dok ga Robert Lewandowski nije srušio 2021. godine. Njegova sezona 1971./72. s 40 golova u jednoj Bundesliga sezoni postala je legendarna.

S Bayernom je osvojio četiri naslova prvaka Njemačke, četiri kupa, kao i tri uzastopna Kupa europskih prvaka (1974., 1975., 1976.). Bio je i svjetski klupski prvak 1976. godine. Sedam puta završio je sezonu kao najbolji strijelac Bundeslige, a dvaput kao najbolji strijelac Europe, osvajajući „Zlatnu kopačku“.

„Kao igrač i kao osoba, Gerd Müller učinio je mnogo da Bayern postane jedan od najvećih klubova na svijetu. Gerd će zauvijek ostati u našim srcima“, izjavio je Oliver Kahn povodom smrti velike nogometne legende.

I za reprezentaciju Zapadne Njemačke igrao je fantastično. U 62 nastupa postigao je 68 golova, što znači da je imao prosjek veći od jednog gola po utakmici – učinak koji nitko drugi s tolikim brojem nastupa nije ostvario.

Na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku bio je najbolji strijelac s 10 pogodaka, što mu je donijelo „Zlatnu kopačku“. Iste godine osvojio je i Zlatnu loptu. Dvije godine kasnije, predvodio je Zapadnu Njemačku do trijumfa na Europskom prvenstvu 1972., postigavši četiri gola, uključujući dva u finalu protiv Sovjetskog Saveza.

Konačno, 1974. godine, na stadionu u Münchenu, postigao je pobjedonosni gol u finalu Svjetskog prvenstva protiv Nizozemske (2:1), kojim je Nijemcima donio naslov svjetskih prvaka. Do tada je bio i rekorder svjetskih prvenstava s 14 postignutih golova, a taj rekord trajao je 32 godine.

Müller nije bio igrač koji je osvajao publiku driblinzima ili atraktivnim potezima, ali je u kaznenom prostoru bio neumoljiv. Imao je nevjerojatnu sposobnost da se zatekne na pravom mjestu u pravo vrijeme, koristio je i lijevu i desnu nogu, i glavu, a često je postizao golove i iz nemogućih kutova. Karl-Heinz Rummenigge ga je opisao kao „Muhammada Alija kaznenog prostora“, dok je Beckenbauer govorio da je njegova eksplozivnost na kratkom prostoru bila „nezamisliva“.

Tijekom karijere, Müller je bio najbolji strijelac u čak 18 različitih natjecanja, što dovoljno govori o njegovoj konstanti i prilagodljivosti. Njegov rekord od 85 golova u jednoj kalendarskoj godini (1972.) stajao je sve do 2012., kada ga je srušio Lionel Messi.

Nakon završetka karijere 1981. borio se s alkoholizmom, ali su mu bivši suigrači i Bayern pomogli da se rehabilitira i pronađe novo mjesto u klubu, kao trener druge momčadi. Godinama je radio s mladim generacijama Bavaraca.

Nažalost, 2015. godine objavljeno je da boluje od Alzheimerove bolesti, a preminuo je 2021. u 75. godini života. Njegov doprinos nogometu obilježen je brojnim priznanjima – Pelé ga je uvrstio na FIFA-inu listu 100 najboljih živih nogometaša, a navijači Bayerna i dalje ga smatraju najvažnijim igračem u povijesti kluba.

12. Eusébio – „Crni panter“

• Više od 700 postignutih golova u karijeri

• Zlatna lopta 1965.

• Najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1966. s 9 pogodaka
• Prvi portugalski nogometaš koji je globalno proslavio svoju zemlju
• Legenda Benfice s 473 gola u 440 utakmica

Eusébio da Silva Ferreira rođen je 25. siječnja 1942. u Mozambiku. Upamćen je kao najveća nogometna ikona Portugala i jedan od najboljih napadača u povijesti svjetskog nogometa. Bio je prvi igrač s afričkog kontinenta koji je postao globalna zvijezda, a nogometni svijet pamti ga pod nadimkom „Crni panter“, zbog nevjerojatne brzine, snage i ubojitog udarca.

Njegova čudesna priča počela je 1962. Tada je, kao 20-godišnji anonimus, u finalu Kupa europskih prvaka protiv Reala Madrida zabio dva gola. Njegova Benfica pobijedila je 5:3 te noći, a Puskás, Di Stéfano i Gento po prvi su put osjetili nemoć. Eusébio je tada nagovijestio da će šezdesete proteći u znaku njegove dominacije.

Za Benficu je igrao 14 sezona, postigavši nevjerojatnih 473 gola u 440 službenih utakmica. Tijekom tog razdoblja osvojio je 11 naslova prvaka Portugala, pet nacionalnih kupova i jedan Kup europskih prvaka. Čak sedam puta bio je najbolji strijelac portugalskog prvenstva, a dvaput je osvojio „Zlatnu kopačku“ kao najbolji golgeter europskih liga (1968. i 1973.). Bio je i prvi igrač koji je ponio tu nagradu. Njegov učinak bio je toliko impresivan da je često postizao više golova nego što je odigrao utakmica u jednoj sezoni.

U dresu Portugala Eusébio je odigrao 64 utakmice i postigao 41 gol, čime je desetljećima bio najbolji strijelac reprezentacije. Posebno se pamti Svjetsko prvenstvo 1966. u Engleskoj, gdje je predvodio Portugal do trećeg mjesta – prvog velikog uspjeha u povijesti nacionalne vrste. Bio je najbolji strijelac turnira s devet pogodaka, uključujući i čuvenu četvrtfinalnu utakmicu protiv Sjeverne Koreje, kada je, nakon zaostatka 0:3, postigao četiri gola i donio preokret 5:3. Protiv Brazila je u istoj kampanji s dva gola srušio i Peleov tim, dok je u polufinalu zatresao mrežu Engleske. Na kraju je osvojio Zlatnu kopačku i postao prava globalna zvijezda.

Eusébio je 1965. osvojio i Zlatnu loptu, a još dvaput završio kao drugoplasirani (1962. i 1966.). Njegovu karijeru obilježili su strašan instinkt pred golom i nevjerojatna atletska sposobnost – poznato je da je sprint na 100 metara trčao za samo 11 sekundi. Iako je bio ubitačan u završnici, uvijek je odavao dojam skromnog i jednostavnog čovjeka, što ga je dodatno činilo voljenim.

Svoju posljednju utakmicu za Benficu odigrao je 1975. godine. Kasnije je kratko nastupao u Meksiku i Sjevernoj Americi, ali koljeno, ozlijeđivano godinama, više nije izdržavalo. Ipak, ono što je postigao u Europi bilo je dovoljno da ostane besmrtan.

Za Portugal je bio mnogo više od nogometaša. Režim tadašnjeg diktatora Salazara proglasio ga je „nacionalnom svetinjom“, a kasnije je dobio i službenu titulu najboljeg sportaša 20. stoljeća u Portugalu. Njegov lik danas stoji u bronci ispred stadiona „Da Luz“, kao podsjetnik na ono najbolje što je portugalski nogomet ikada imao.

Zanimljiv je njegov odgovor novinarima na pitanje tko je, po njegovu mišljenju, najbolji nogometaš svih vremena:

„Di Stéfano. Nemam nikakve dileme. Cruyff, Beckenbauer, Pelé, Maradona, Charlton i ja smo tu negdje, ali Di Stéfano je igrao na daleko višoj razini. On je najkompletniji nogometaš kojeg je svijet ikada vidio.“

Eusébio je preminuo 2014. u 71. godini života, ali je ostao zapamćen kao igrač koji je iz siromaštva stigao do samog vrha svjetskog nogometa. Njegovi golovi, trofeji i legendarni nastupi i dalje su inspiracija svim generacijama koje dolaze. Inače, on je posljednji na našoj listi najboljih napadača svih vremena u nogometu.

Vidjeli smo da su mnoga od navedenih imena ujedno i na listama najboljih strijelaca svjetskih i europskih prvenstava u nogometu. Ako vas zanimaju i obrambene pozicije, pročitajte tko su najbolji stoperi u nogometu kroz povijest.

A ako biste se dodatno zabavili, u Formulinoj blog sekciji naći ćete vrlo korisne teme iz sportskog klađenja, recimo koji su najbolji sistemi za klađenje, vrijede li produžeci na tiketu, kako funkcionira live klađenje ili kako se kladiti na golove. A za totalne početnike u klađenju, prava tema je što je kvota u kladionici, gdje ćete riješiti sve nedoumice u vezi sa kvotama.