Bivši igrači Dinamo Zagreba - legende i stranci

Bivši igrači Dinamo Zagreba, nogometnog kluba osnovanog 1945. godine spajanjem klubova Građanski, HAŠK i Concordia, kroz povijest jugoslovenskog i hrvatskog nogometa ostavili su dubok trag. 

Neki od njih, koji su na Maksimiru prikazivali čaroliju igre zbog koje danas nogomet i jeste najpopularniji sport na svijetu.

Oni su danas legende Dinama, kluba kojeg vole brojni balkanski navijači, najviše iz Hrvatske i BiH. U nastavku donosimo pregled najvećih domaćih nogometaša Dinamo Zagreba, te najuspješnijih stranih nogometaša u povijesti zagrebačkog kluba.

Prije nego što se upustimo u ovu zanimljivu temu, pogledajte Sportski kalendar 2025 i saznajte najvažnija dešavanja ove godine. Mnoga su pogodna za sportsko klađenje i klađenje uživo u Formula online kladionici.

Legende Dinama – najbolji domaći igrači Dinama iz Zagreba

Dinamo Zagreb je kroz desetljeća iznjedrio mnoge talentirane nogometaše koji su ostavili dubok trag ne samo u klubu, već i na međunarodnoj sceni. U nastavku ćemo se svakom posvetiti posebno.

Dražen Ladić

Rođen je 1963. u Čakovcu . Bio je vrhunski vratar, a najzapaženiji dio karijere proveo je u Dinamu. Za zagrebački klub igrao je od 1986. do 2000. Za 14 sezona sakupio je 802 nastupa – više od bilo kojeg drugog igrača. 

Karijeru je započeo u Varteksu, a nastavio u Iskri Bugojno. S hrvatskom reprezentacijom osvojio je broncu na SP-u 1998. i odigrao 59 utakmica.

Velimir Zajec

Ovaj rođeni Zagrepčanin pridružio se Dinamu 1974. i ubrzo postao vođa momčadi. Igrao je na poziciji defenzivnog veznog i štopera. Bio je pravi borac na terenu, inteligentan i prilično tehnički potkovan.

U dresu Dinama odigrao je 238 službenih utakmica, a posebno se pamti njegova uloga u osvajanju prvenstva 1982. godine, koje je klub čekao 24 godine. Kasnije je bio i trener i predsjednik kluba.

Zvonimir Boban

Zvonimir Boban rođen je 1968. u Imotskom, no nogometno ime stekao je u Dinamu, gdje je debitirao s nepunih 17 godina. Od 1985. do 1991. odigrao je 109 ligaških utakmica i postigao 45 golova. 

Njegova kreativnost, vizija i sposobnost da diktira tempo igre izdvojile su ga kao jednog od najtalentiranijih veznjaka svoje generacije. Posebno se pamti njegova uloga kapetana i čin kada je policajcu zadao “maj geri” na utakmici protiv Crvene zvezde 1990. godine.

“Poslije sukoba s policajcem sam ušao u svlačionicu Zvezde, oni su svi bili moji prijatelji. Rekao sam im da se ne brinu i da će normalno doći kući. Uvijek sam pokušavao da napravim stvari kao čovjek, ali imam svoje ideale i ideje. Domoljubne hrvatske ideje dio su mene cijelog života. Ne smatram Hrvate boljima od drugih nego ih samo smatram svojima. I ništa više“, istakao je Boban.

S Dinamom je sudjelovao u važnim europskim utakmicama, a njegov odlazak u Milan bio je logičan nastavak blistave karijere. Osvojio je četiri Scudetta  i Ligu prvaka, kao i bronzu sa Hrvatskom 1998. godine.

Luka Modrić

Luka Modrić prošao je Dinamovu omladinsku školu i od 2003. do 2008. bio ključni igrač vezne linije. U Dinamu je prošao kroz sve mlađe kategorije, a svoj talent potvrdio je na posudbi u Zrinjskom Mostaru i Interu Zaprešiću. 

Po povratku u matični klub postao je glavni igrač tima, te je s Dinamom osvojio tri naslova prvaka, dva kupa i jedan superkup. Njegova sposobnost kontrole igre, precizna dodavanja, taktička inteligencija i odlične izvedbe u europskim utakmicama osigurali su mu transfer u Tottenham 2008. godine. 

Kasnije je ostvario vrhunsku karijeru u Real Madridu, gdje je osvojio brojne trofeje uključujući šest Liga prvaka i Zlatnu loptu. Spada u svjetsku klasu hrvatskog nogometa.

Davor Šuker

Davor Šuker rođen je 1968. u Osijeku, no njegovi obiteljski korijeni vode iz Livna u Bosni i Hercegovini. U Dinamo Zagreb dolazi iz Osijeka krajem 80-ih, gdje je odmah pokazao golgeterski instinkt. Za Modre je odigrao 91 utakmicu i postigao 40 pogodaka, impresionirajući navijače svojom preciznošću, tehnikom i osjećajem za gol. 

Igrao je sjajno, a najviše u svojim redovima željeli su ga predstavnici Sevilje. Tamo je nastavio karijeru, a zatim otišao i u slavni Real Madrid, gdje je osvojio naslov prvaka Španjolske i Ligu prvaka. 

Vrhunac karijere doživio je 1998. kada je u dresu kockastih osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, te postao najbolji strijelac turnira sa šest pogodaka. Šuker je ostao zapamćen kao jedan od najboljih napadača koje je Dinamo ikada imao.

Marko Mlinarić

Marko Mlinarić, poznat pod nadimkom „Mlinka“, rođen je 1960. u Zagrebu. Bio je jedan od ključnih igrača vezne linije Dinama, posebno tijekom povijesnog osvajanja jugoslavenskog prvenstva 1982. godine. 

U Dinamovu seniorsku momčad ušao je 1978. i tijekom 9 sezona sakupio 613 nastupa i postigao 174 pogotka. Njegova izvanredna tehnika, precizni driblinzi i sposobnost stvaranja prilika za suigrače učinili su ga jednim od najomiljenijih igrača u to vrijeme. 

Poslije je igrao u francuskim klubovima Auxerre i Cannes, a potom se vratio u Hrvatsku, gdje je nastupao za Segestu i ponovno za Dinamo u sezoni 1995/96, osvajajući prvenstvo i kup. 

Po završetku igračke karijere, posvetio se trenerskom radu u Dinamovoj omladinskoj školi, gdje je prenosio svoje znanje na nove generacije.

Dražan Jerković

Dražan Jerković rođen je 1936. u Šibeniku, a porijeklom je s otoka Hvara, iz mjesta Bogomolje. U Dinamu je proveo jedanaest godina, od 1954. do 1965. i u tom razdoblju postao jedan od najubojitijih napadača u povijesti kluba. 

U 142 ligaške utakmice postigao je 96 pogodaka, no ukupno je na 315 nastupa postigao nevjerojatnih 322 gola. Bio je poznat po snažnom udarcu, preciznosti i sposobnosti postizanja pogodaka iz teških situacija. 

Osvojio je titulu prvaka Jugoslavije 1958. s Dinamom, kao i dva Kupa maršala Tita (1960. i 1965). Njegova postignuća na klupskoj razini otvorila su mu vrata reprezentacije Jugoslavije, s kojom je sudjelovao na Europskom prvenstvu 1960. kada je reprezentacija osvojila srebrnu medalju. 

Igrao je i na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, gdje je bio jedan od najboljih strijelaca turnira. 

Po završetku igračke karijere, radio je kao trener u Dinamu, a kasnije postao i prvi izbornik hrvatske reprezentacije u samostalnoj Hrvatskoj.

Igor Cvitanović

Igor Cvitanović rođen je 1970. u Osijeku, a nogometne korake započeo je u lokalnom NK Osijek. Njegov nevjerojatan napadački instinkt i preciznost brzo su ga doveli do zagrebačkog Dinama, gdje je postao prvi napadač. 

U dresu Dinama odigrao je 504 utakmice i postigao 304 pogotka – te je postao najefikasniji strijelac u povijesti kluba. Bio je nezaustavljiv u posljednjoj deceniji XX vijeka, osvojivši četiri naslova prvaka Hrvatske i tri Kupa. 

Dvaput je bio najbolji strijelac HNL-a, a igrao je i u Real Sociedadu u Španjolskoj, te u japanskom Shimizu S-Pulseu. Za hrvatsku reprezentaciju nastupio je 27 puta i postigao 4 pogotka. 

Po završetku igračke karijere posvetio se trenerskom radu, najviše u omladinskoj školi Dinama.

Slaven Zambata

Slaven Zambata je 1940. godište. Rođen je u Sinju. Bio je jedan od najubojitijih napadača Dinama i kapetan legendarne momčadi koja je 1967. osvojila Kup velesajamskih gradova. 

S Dinamom je osvojio četiri Kupa Jugoslavije i bio ključan igrač u međunarodnim natjecanjima. Tijekom karijere odigrao je 393 utakmice i postigao 267 pogodaka, dok je za reprezentaciju Jugoslavije odigrao 31 utakmicu i zabio 21 gol. 

Bio je simbol Purgera tog vremena. Nakon završetka karijere, posvetio se pisanju knjiga o nogometu i radu kao trener.

Franjo Wölfl

Franjo "Mara" Wölfl rođen je 18. maja 1918. u Zagrebu. Od malih nogu pokazivao je izuzetan talent za nogomet, a prve korake napravio je u omladinskom pogonu kluba HŠK Concordia. Profesionalnu karijeru započeo je u češkom klubu Viktoria Plzeň, gdje se istaknuo kao napadač s izvanrednim osjećajem za gol.

Po povratku u domovinu 1938. pridružio se 1. HŠK Građanski iz Zagreba, gdje je vrlo brzo postao nezamjenjiv član prve postave. U razdoblju od 1938. do 1945. godine odigrao je 125 ligaških utakmica i postigao 136 golova, što ga je učinilo jednim od najefikasnijih napadača tadašnje lige. 

Bio je najbolji strijelac hrvatskog prvenstva 1943. godine, a svojom igrom oduševljavao je publiku ne samo u Zagrebu nego i širom tadašnje države.

Nakon Drugog svjetskog rata, Građanski je ukinut, a Wölfl je postao jedan od ključnih igrača novoosnovanog Dinama. U Dinamovom dresu, od 1945. do 1953. odigrao je 100 ligaških utakmica i postigao 80 pogodaka. 

Osvojio je naslov prvaka Jugoslavije 1947/48. te Kup maršala Tita 1951. godine. Bio je majstor na terenu.

Na reprezentativnoj sceni imao je zanimljiv put. Prvo je igrao za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije, zatim za reprezentaciju Banovine Hrvatske, te za selekciju Nezavisne Države Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata, za koju je postigao 12 golova u 14 nastupa. 

Nakon rata ponovno je zaigrao za Jugoslaviju, gdje je sudjelovao u osvajanju srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine. Ukupno je za Jugoslaviju odigrao 12 utakmica i postigao 5 pogodaka.

Nakon završetka igračke karijere 1953. kratko se bavio trenerskim poslom, a 1954. bio je jedan od izbornika reprezentacije Jugoslavije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. 

Preminuo je 8. srpnja 1987. godine u Zagrebu, ostavivši iza sebe bogatu sportsku ostavštinu i uspomene na nezaboravne golove i utakmice.

Milan Badelj

Milan Badelj rođen je 25. februara 1989. u Zagrebu. Prvi klub za koji je igrao jeste Ponikve, prije nego što se pridružio NK Zagrebu. Godine 2007. postaje član Dinama, a već sljedeće godine odlazi na posudbu u Lokomotivu, gdje stječe dragocjeno iskustvo u seniorskom nogometu.

Po povratku u Dinamo Zagreb, Badelj se istaknuo kao svestrani vezni igrač s izuzetnom sposobnošću distribucije lopte i kontrolom igre na sredini terena. Ubrzo je postao jedan od ključnih igrača momčadi, a 2008. debitirao je u kvalifikacijama za Ligu prvaka protiv Linfielda. 

U HNL-u je prvi pogodak postigao protiv Rijeke, u utakmici koju je Dinamo dobio rezultatom 2:0.

U Dinamu je osvojio četiri naslova prvaka Hrvatske i dva Kupa. U sezoni 2011/12. bio je možda i najvažniji igrač tima koji je ušao u grupnu fazu Lige prvaka. Poslije 12 godina. Istaknuo se i u europskim utakmicama, pokazujući zrelost i kvalitetu na visokoj razini.

Svojim igrama privukao je pažnju inozemnih klubova, pa je 2012. potpisao za njemački Hamburger SV. Kasnije je igrao za Fiorentinu, Lazio i Genou , gdje je postao kapetan momčadi. 

Za Hrvatsku je odigrao 55 utakmica i postigao 2 gola. Bio je dio momčadi koja je na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji osvojila srebrnu medalju.

Vedran Ćorluka

Vedran Ćorluka rođen je 5. februara 1986. u Derventi. Kao dijete preselio se u Zagreb zbog ratnih okolnosti, gdje je i otkrio nogomet u omladinskoj školi Dinama Zagreb. Profesionalac je postao 2003, a pravu priliku dobiva na posudbi u Interu iz Zaprešića. Povratkom u Dinamo postaje ključni igrač obrane i sudjeluje u osvajanju tri uzastopna naslova prvaka Hrvatske.

Godine 2007. prelazi u engleski Manchester City, a potom i u Tottenham Hotspur, gdje je ostvario zapažene nastupe. Igrao je i za Bayer Leverkusen te Lokomotiv Moskvu, s kojom je osvojio rusko prvenstvo i kup. 

Za hrvatsku reprezentaciju odigrao je 103 utakmice, sudjelovao na četiri europska prvenstva i dva svjetska, uključujući osvajanje srebra 2018. godine. Po završetku igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu, postavši pomoćnik izbornika Zlatka Dalića.

Mateo Kovačić

Mateo Kovačić rođen je 1994. u Linzu u Austriji, a već se s 13 godina priključio omladincima Dinama. Debitirao je za prvu tim sa samo 16 godina i postao najmlađi strijelac u povijesti HNL-a. 

U Dinamu je odigrao 43 utakmice i postigao 6 golova, a njegove impresivne igre u Ligi prvaka privukle su pozornost europskih velikana. Karijeru je nastavio u Interu, Real Madridu, Chelseaju i Manchester Cityju, osvajajući brojne trofeje – dovoljno je pomenuti da ima  četiri naslova Lige prvaka. 

Za hrvatsku reprezentaciju odigrao je preko 100 utakmica i sudjelovao u povijesnom pohodu na svjetsko srebro 2018. godine u Rusiji.

Niko Kranjčar

Niko Kranjčar, rođen 1984. u Zagrebu, bio je jedan od najtalentiranijih veznjaka Dinama. Još kao tinejdžer pokazao je iznimnu tehniku, viziju igre i osjećaj za gol. S nepunih 17 godina postao je najmlađi kapetan u povijesti kluba. 

Tijekom karijere u Dinamu postigao je 19 golova u 84 nastupa. Nakon toga prešao je u Hajduk, a zatim igrao u Engleskoj za Portsmouth i Tottenham, u Ukrajini za Dynamo Kijev, te u Škotskoj za Rangers. 

Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je 81 utakmicu i postigao 16 pogodaka, sudjelujući na Svjetskom prvenstvu 2006. i europskim prvenstvima 2008. i 2012.

Domagoj Vida

Domagoj Vida rođen je 1989. u Našicama. Nogomet je počeo igrati u lokalnom klubu Jedinstvo Donji Miholjac. U Dinamo Zagreb dolazi 2011. Brzo se brzo nametnuo kao neustrašivi branič. 

Neprikosnovena skok igra i odlučnost bili su ključni u uspješnim Dinamovim nastupima u Europi. U Dinamu je odigrao 40 utakmica i postigao 6 golova prije nego što je prešao u Dynamo Kijev, a kasnije u Bešiktaš. 

Za reprezentaciju Hrvatske upisao je 65 nastupa i postigao 3 gola, a najviše se pamti po hrabroj igri na Svjetskom prvenstvu 2018. kada je Hrvatska osvojila srebro.

Joško Gvardiol

Joško Gvardiol, rođen 2002. u Zagrebu, prošao je sve kategorije Dinamove omladinske škole i debitirao za prvu momčad 2019. godine. Već u prvim nastupima pokazao je iznimnu zrelost, tehniku i borbenost. 

Nakon Dinama prešao je u RB Leipzig, gdje je osvojio dva DFB-pokala, a 2023. postao je najskuplji branič u povijesti nakon transfera u Manchester City (njegov agent je Andy Bara, poznati nogometni agent). 

Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je 39 utakmica, sudjelovao na Europskom prvenstvu 2021, te na Svjetskom prvenstvu 2022, gdje je osvojio brončanu medalju.

Mario Mandžukić

Mario Mandžukić je rođen 1986. u Slavonskom Brodu. Prve nogometne korake napravio je u njemačkom klubu TSF Ditzingen. Kao desetogodišnjak vraća se u Hrvatsku i pridružuje Marsoniji, a zatim NK Zagrebu. 

U Dinamo Zagreb dolazi 2007. kao zamjena za Eduarda da Silvu. U Dinamu je odigrao 81 utakmicu i postigao 41 gol, a posebno se istaknuo u sezoni 2008/09. kada je bio najbolji strijelac Prve HNL sa 16 pogodaka. Njegova borbenost, sposobnost igre glavom i golgeterski instinkt pomogli su Dinamu u osvajanju tri naslova prvaka i dva Kupa Hrvatske. 

Kasnije je igrao za Wolfsburg, Bayern, Atlético Madrid, Juventus, Al-Duhail i Milan, a za hrvatsku reprezentaciju upisao je 89 nastupa i postigao 33 gola. 

Pamtimo ga po golu u polufinalu SP 2018. protiv Engleske i požrtvovnoj igri u finalu protiv Francuske.

Dominik Livaković

Ovaj sjajni golman karijeru je počeo u NG Zagreb, prije nego što je 2015. potpisao za Dinamo Zagreb. Za Modre je igrao narednih 8 godina. Zvanično je postao dio prvog tima tek na početku sezone 2016/17. 

Debitrao je u hrvatskom prvenstvu 2. oktobra 2016. u derbiju protiv Hajduka, koji je završen bez golova. Nekoliko nedjelja kasnije, 18. oktobra, upisao je i prvi nastup u Ligi prvaka u porazu od Sevilje (0:1).

Sezona 2019. bila je posebno značajna – 30. jula, u kvalifikacionom meču za Ligu prvaka protiv Saburtalo Tbilisija (3:0), Livaković je oborio rekord legendarnog Dražena Ladića po broju minuta bez primljenog gola od početka sezone (413 minuta, postavljen 1995). 

Tri dana kasnije primio je prvi gol u pobjedi nad Goricom (3:1), ali je novi rekord podigao na 535 minuta.

Jedan od njegovih najupečatljivijih nastupa bio je 26. augusta 2020. u kvalifikacijama za Ligu prvaka protiv CFR Cluja. 

Tijekom meča je obranio penal Ciprianu Deacu, a utakmica je nakon produžetaka završena rezultatom 2:2. U penal seriji Livaković je još jednom briljirao, zaustavivši udarac Cătălina Golofce, što je omogućilo Dinamu da pobijedi sa 6:5 i plasira se u narednu fazu.

Sezona 2020/21 u Ligi Europe bila je posebno značajna za Dinamo. Livaković je briljirao, primivši samo jedan gol u grupnoj fazi i osiguravši prvo mjesto u grupi. 

Posebno se istakao 22. oktobra 2020. kada je obranio penal Stivenu Berghuisu u remiju protiv Feyenoorda (0:0). U osmini finala, Dinamo je šokirao Tottenham, a Livaković je u revanšu obranio ključan šut Harry Kaneu pri rezultatu 3:0, što je Dinamu donijelo povijesni plasman u četvrtfinale Lige Europe. Trenutno brani za Fenerbahče, koji sa klupe predvodi Jose Mourinho.

Najbolji stranci Dinama iz Zagreba

Brojni strani igrači Dinama nastupali su za zagrebački klub kroz povijest. Tu su Eduardo Carvalho, Grzegorz Sandomierski, Georg Koch, Eduardo da Silva, Leandro Cuffre, Luis Ibanez, Ruben Lima, Goce Sedloski, Jens Nowotny, Tonel, Bostjan Cesar, Jeremy Taravel, Paulo Machado, Pedro Morales, Matthias Chago, Adrian Calello, Nermin Šabić, Edin Mujčin, Did' dy Guela, Mehmed Alispahić, Fatos Beqiraj, Hilal Soudani, Dumitru Mitu, Junior Fernandes, Dimitris Papadopulos, Kazuyoshi Miura, Mark Viduka, Miroslav Slepička, Gražvydas Mikulenas, Sammir, El Arbi Hillel Soudani, Izet Hajrović, Dani Olmo, Rasmus Lauritsen, Leonardo Sigali, Ángelo Henríquez, Zoran Pavlović.

Ipak, od svih ovih imena četiri se posebno izdvajaju po talentu i učinku, imenu koje su izgradili prije nastupanja za Dinamo, kao i kasnijoj karijeri nakon igranja za klub. Na ovoj listi naturilizirane igrače računali smo kao strance, jer su rođeni van Hrvatske i tek naknadno su dobili pasoš.

Strani nogometaši Dinama na koje smo mislili jesu Eduardo da Silva, Dani Olmo, Sammir i Mark Viduka.

Eduardo da Silva

Eduardo da Silva stigao je u Dinamo Zagreb kao tinejdžer i vrlo brzo postao jedan od najboljih napadača u povijesti kluba. Od 2001. do 2007. odigrao je 109 utakmica i postigao 73 gola, što ga je učinilo nezamjenjivim igračem u napadu Dinama tijekom tog perioda. 

Beskompromisni realizator punio je mreže protivnika Prve HNL. U sezoni 2006/07. postavio je rekord – 34 gola u 32 utakmice, što ga je učinilo najboljim strijelcem u povijesti hrvatskog prvenstva do tada.

Pored uspjeha u domaćoj ligi, ostavio je dubok trag i na europskoj sceni. Postizao je pobjedonosne golove u kvalifikacijama za Ligu prvaka i UEFA kup, a posebno se pamti kako je matirao golmana Arsenala na stadionu Emirates 2006. godine. 

Upravo taj gol preporučio ga je londonskom velikanu, te je već sljedeće godine prešao u Arsenal za oko 7,5 miliona funti, što je tada bio jedan od najvećih transfera u povijesti Dinama.

U Arsenalu je pokazao kvalitet, ali mu je ozbiljna povreda noge 2008. prekinula kontinuitet. Nakon tri godine u Engleskoj karijeru je nastavio u Shakhtar Donetsk-u, gdje je osvojio brojne trofeje i igrao na visokom nivou. 

Kasnije je igrao za Flamengo, ponovo za Shakhtar, zatim za Atletico Paranaense i Legiju iz Varšave. Paralelno s klupskim uspjesima, bio je važan član hrvatske reprezentacije, za koju je postigao 29 golova u 64 nastupa.

Dinamo Zagreb ostao je klub u kojem je Eduardo izgradio svoje ime i postao nogometaš svjetske klase, po mnogima zahvaljujući Zdravku Mamiću, koliko god da su poslije isplivali nemili detalji i obostrane optužbe.

Dani Olmo

Dani Olmo stigao je u Dinamo Zagreb 2014, što je u to vrijeme bilo iznenađenje, jer je napustio omladinsku školu Barcelone da bi se pridružio hrvatskom klubu. Sa samo 16 godina odlučio se za neobičan put, pogotovo za jednog Španjolca. Ipak, ova odluka se ispostavila kao prava.

Debitirao je za prvi tim u februaru 2015. godine. Odmah je pokazao ogroman potencijal. Za Dinamo je odigrao 124 utakmice i postigao 34 gola, ali ono što ga je posebno izdvajalo bila je njegova tehnička superiornost, pregled igre i kreativnost na terenu.

Nesumnjivo je bio jedan od najboljih igrača hrvatske lige godinama, a u sezoni 2018/19. proglašen je za najboljeg nogometaša HNL-a. Njegove partije u Dinamu privukle su pažnju europskih klubova, a tome su doprinijela sjajna izdanja na europskoj sceni. U grupnoj fazi Lige prvaka 2019. dao je gol protiv Shakhtara i Manchester Citya.

U januaru 2020. prešao je u RB Leipzig za oko 20 milijuna eura, što je bio jedan od najvećih transfera u povijesti Dinama. U Bundesligi je brzo postao jedan od ključnih igrača tima, osvojivši dva Kupa Njemačke i Superkup, gdje je postigao het-trik protiv Bajerna. 

Nastavio je napredovat, a 2024. vratio se u Barcelonu, klub iz kojeg je svojevremeno otišao kao tinejdžer.

Dinamo Zagreb ostaje klub koji mu je omogućio da se razvije u vrhunskog igrača i napravi velike korake u europskom nogometu. Olmo često ističe zahvalnost Dinamu za priliku koju je dobio i ne krije da mu je boravak u Zagrebu bio ključan za sve što je postigao kasnije. 

Njegova karijera i dalje traje, a iskustvo stečeno u Dinamu bilo je temelj za sve uspjehe koje je ovaj veteran kasnije ostvario na najvećoj sceni.

Sammir

Sammir je u Dinamo Zagreb stigao 2006. na pozajmicu, a već sljedeće sezone klub je otkupio njegov ugovor za oko 1,4 miliona eura od kluba Venda Nova. Tokom prvog perioda u Dinamu, koji je trajao do 2014. godine, odigrao je 160 utakmica i postigao 45 golova. 

Brzo je postao ključni igrač ekipe, posebno nakon odlaska Luke Modrića, kada je preuzeo ulogu plejmejkera i dobio dres sa brojem 10. Njegova kreativnost, dribling i precizna dodavanja pomogli su Dinamu da osvoji niz domaćih titula, uključujući pet uzastopnih prvenstava i tri nacionalna kupa. 

U Europi se istakao u kvalifikacijama i grupnim fazama Lige prvaka i Lige Europe, gdje je pružao zapažene partije i postizao važne golove.

Posle sjajnih sezona u Zagrebu, prešao je u španski Getafe 2014, ali nije uspio da ponovi partije iz Dinama. Nakon toga nastupao je za kineske klubove Jiangsu Suning i Hangzhou Greentown, prije nego što se kratko vratio u Dinamo 2017. odigravši još 12 utakmica. Kasnije je igrao za Wuhan Zall, brazilski Sport Recife i zagrebačku Lokomotivu, gdje je završio karijeru 2021. godine.

Sammir je postao hrvatski državljanin i debitirao za reprezentaciju 2012. godine. Bio je dio tima na Svjetskom prvenstvu 2014. u svom rodnom Brazilu, gdje je nastupio u pobjedi protiv Kameruna. Opći utisak je da njegov veliki talent nije do kraja pokazao, te je za Hrvatsku sakupio tek sedam nastupa, bez golova.

Mark Viduka

Mark Viduka je australijski nogometaš hrvatskog porijekla koji je ostavio dubok trag u Dinamu Zagreb. U klub je stigao 1995. godine iz Melbourne Knightsa i u naredne tri i po sezone postao ključni igrač, predvodeći napad tima koji je dominirao domaćim natjecanjima. 

Sa Dinamom je osvojio tri uzastopne duple krune (1996, 1997. i 1998), a njegov golgeterski instinkt i tehnička superiornost učinili su ga jednim od najopasnijih napadača u ligi. Bio je najbolji strani nogometaš u hrvatskom prvenstvu dok je igrao za Dinamo.

Krajem 1998. prešao je u škotski Celtic za 3,5 miliona funti, gdje je u dvije sezone postigao 30 golova na 37 nastupa, potvrdivši reputaciju vrhunskog strijelca. Njegova karijera zatim je nastavila uzlaznom putanjom prelaskom u Premijer ligu.

Tamo je igrao za Leeds United (2000–2004), zajedno sa Riom Ferdinandom, i na 130 utakmica postigao 59 golova, predvodeći ekipu u nekim od njenih najboljih sezona. 

Potom je tri godine proveo u Middlesbroughu (72 nastupa, 26 golova), a karijeru je završio u Newcastle Unitedu, gdje je igrao od 2007. do 2009. godine. 

Bio je kapiten Australije na Svjetskom prvenstvu 2006. godine, a njegov rekord u Ligi prvaka ostaje neprevaziđen među australijskim nogometašima.

Ovim bismo završili temu najboljih bivših domaćih i stranih igrača Dinamo Zagreba. Ona je svakako stvar debate, no naš izbor pao je na spomenute nogometaše.